Per aspera ad astra i nazad. Ali, njemu je to bilo svejedno

Noć je bila obasjana zvijezdama u Buenos Airesu, a zrak je mirisao na snove. U siromašnom naselju Villa Fiorito, 30. oktobra 1960. godine, rodio se Diego Armando Maradona. Nije to bio samo dječak; to je bila sudbina koja je čekala da se rasplamsa. Iako je odrastao s malo čega osim s loptom, u njegovim nogama je bio nepresušan izvor magije. Lopta je za njega bila više od igračke, bila je dio njega, produžetak njegovog srca. Kroz prašnjave ulice svog rodnog kraja, Diego je plesao sa loptom, a svaki njegov pokret bio je uvod u simfoniju koja će kasnije očarati svijet.

Njegov uspon je bio brz i veličanstven. Od skromnih početaka u Argentinos Juniorsima, preko kratkog boravka u Boca Juniorsima, gdje je sanjao od djetinjstva, pa sve do dolaska u Evropu. No, njegova prva evropska priča u Barceloni bila je prepuna uspona i padova. Borio se s ozljedama i očekivanjima, ali je pokazao djelić genijalnosti koja će ga učiniti legendom. A onda je došla Napulj.

Božanstvo Napulja

Dolazak u Napulj 1984. godine bio je kao dolazak mesije u grad na jugu Italije, koji je bio u sjeni bogatog sjevera. Za Napoli, Diego nije bio samo nogometaš; bio je simbol otpora, nade i ponosa. S njim, klub je ostvario nemoguće. Osvojili su dva Scudetta, Kup UEFA i Kup Italije, a Napulj je postao centar nogometnog svijeta. Na tribinama je vladao delirij, a na ulicama su ga ljudi slavili kao božanstvo. Njegova magija na terenu bila je čista poezija. Golovi, asistencije, driblinzi – sve je izgledalo kao umjetničko djelo. Bio je vođa, ratnik i, iznad svega, romantični heroj koji je ispunio snove miliona ljudi.

No, njegov najveći trenutak, trenutak koji ga je vinuo u vječnost, dogodio se 1986. godine. Svjetsko prvenstvo u Meksiku. Četvrtfinale protiv Engleske. Prvi gol je bio “Božija ruka”, a drugi gol je bio “Gol stoljeća”. Krenuo je sa svoje polovine, prošao pet engleskih igrača i postigao najljepši gol u historiji nogometa. To nije bio samo gol; to je bila osveta za prošlost, za Falklandski rat, za sav jad i bijedu koje su osjećali Argentinci. Taj trenutak je bio esencija Diega Maradone – genijalan, kontroverzan i neponovljiv. Doveo je Argentinu do titule prvaka svijeta, a svijet je dobio svoju najveću legendu.

Njegova karijera, međutim, nije bila samo sunce i slava. Borio se s demonima, ovisnošću i pritiskom slave. Njegova priča je podsjetnik da genijalnost često dolazi s vlastitom cijenom. Ipak, unatoč svim padovima, njegovo srce je uvijek kucalo za nogomet, za svoju Argentinu i za ljude koji su ga voljeli.

‘La Vida Tombola’

U kasnijim godinama, Maradona je bio mentor, inspiracija i glas razuma za mnoge, a njegova strast za nogometom nikada nije nestala. Živio je i disao nogomet, a njegovo prisustvo na tribinama, kao selektora, uvijek je bilo epicentar emocija. Nije se bojao reći ono što misli, a njegovo mišljenje je imalo težinu. Bio je borac za pravdu i glas siromašnih. Nije zaboravio odakle je došao i uvijek je stajao uz one koji su na dnu.

Jedan od najljepših dokaza njegove umjetničke duše i vječne povezanosti s narodom je njegova saradnja s argentinskim muzičarom Manu Chao. Zajedno su snimili pjesmu pod nazivom “La Vida Tómbola”. To nije bila obična pjesma; to je bila priča o Diegovom životu, o njegovim usponima i padovima, o slavi i patnji. U stihovima je Manu Chao uhvatio esenciju Maradone – čovjeka koji je živio život kao igra na sreću, kao tombola, gdje se nikad ne zna šta donosi sutra. Pjesma, s Diegovim glasom u pozadini i Manuovim ritmovima, bila je oda jednoj legendi, priznanje da je život kompleksan, ali da vrijedi svake borbe. To je bila njihova zajednička himna o životu, o ljubavi prema nogometu i o sirovim, nefiltriranim emocijama koje su oblikovale Maradonu.

Diego Armando Maradona napustio nas je 25. novembra 2020. godine, a svijet je plakao. Njegova smrt nije bila samo kraj jednog života; bio je to kraj jedne ere. Ali, njegova baština, njegova magija, njegova strast i njegova “Božija ruka” zauvijek će živjeti u srcima onih koji ga pamte. Bio je nogomet, bio je ljubav, bio je umjetnost. I kao što je Manu Chao pjevao, njegov život je bio tombola, prepuna čarobnih, nezaboravnih trenutaka.