Kad ne možeš ući u Sloveniju, uđi u slovenačku kampanju – to je novi masterplan bivšeg predsjednika RS-a Milorada Dodika, dignut iz pepela sankcija poput feniksa. A kad nemaš nekretnine, neka ih imaju ljudi koji te vole – ili barem oni s upisima u zemljišnim knjigama koji zvuče kao rođaci iz “prijateljske orbite”! Vladavina prava? Papir koji čeka da se zgužva. Priručnik? Praksa – ona gdje maske padaju, a vile ostaju.
Slovenija je otkrila recept za internacionalni minimalizam: zabrani ulazak čovjeku koji “ima dovoljno godina života da će jednog dana doći” – pa čekajmo tu premijeru kao da je holivudski blockbuster s naslovom “Dodik: Povratak u Portorož”! Hrvatske autoceste su odahnule, jer saobraćaj, kao i uvijek, ide prema društvenim mrežama – gdje Dodik već distribuira like umjesto pasoša.
U kabinetu predsjednice Slovenije Nataše Pirc Musar vlada tišina službene note, kao da su zaboravili poslati pozivnicu – s jedne strane granice zabrana, s druge: “Nismo obaviješteni!”. Kvantna diplomatija na djelu: mjera i nemjera igraju žmire dok ne stigne pošta, a mi gledamo poput djece na lošem cirkusu.
Ministrica Tanja Fajon figurira na listi recipročnih “mjera” iz Banjaluke, potpisanih od nelegalne Vlade RS-a – papir je strpljiv. Razlog? Na slovenačkom papiru piše “utemeljena sumnja” u putanjama kapitala i nekretninskoj algebri obale – vila u Portorožu stoji kao trofej koji nije Dodikov, nego Đorđa Đurića, tog misterioznog rođaka koji bi mogao biti i dalmatinski duh s osjetom za arhitekturu! Uz nju, još nekoliko objekata – svi “nepovezani”, osim što su upisani na povezane ljude. Ako je to slučajnost, onda je Jadran samo bazen za turiste iz Banjaluke, a Slovenija samo loša šala.
Dodik, spriječen fizički, ulazi digitalno: poziva slovenačke birače da kazne vlast i glasaju za Janeza Janšu, kao da je ovo TikTok duel umjesto diplomatskog spora. Diplomatija 2.0 – bez kravata, s hashtagom #DodikZaLjubljanu. Poruka ekonomiji: “Privrednici su dobrodošli, sankcije su personalne, kapital je kolektivni roštilj”. U RS-u će, kao uvijek, dočekati sve s koferom – samo nemoj donijeti saopštenje, to kvari apetit.
Na pitanje o imovini, Dodik je izričit: “Nema je!” Vila? Nije njegova. Nekretnine? Nisu njegove. Sve pripada prijateljima i rodbini koji očito imaju doktorat iz nekretninskog šopinga. Pravna država traži dokaze, ali mreže traže mreže – i evo nas u igri gdje svi dobijaju, osim istine. Sljedeće poglavlje piše geografija: slovenačka vrata zatvorena, balkanski prozori široko otvoreni. Granice su za poštovanje, kampanje za prelazak, a terase s pogledom – pa, one čekaju meteorologiju i nekoga ko će platiti račun!
Recipročne mjere? U Ljubljani čekaju notu, u Banjaluci nota čeka raspoloženje – a kapital spava mirno, bez državljanstva, s kartom u džepu.