Susret američkog predsjednika Donalda Trumpa i izraelskog premijera Benjamina Netanyahua može se tumačiti kroz prizmu Buridanove dileme, gdje se Netanyahu, poput magarca između dva plasta sijena, suočava s paralizom izbora između očuvanja unutrašnje moći i geostrateškog opstanka. Ova metafora, duboko ukorijenjena u filozofskoj tradiciji, ilustrira kako podjednako privlačne opcije – svaka s potencijalnim kolapsom – stavljaju izraelskog lidera u poziciju u kojoj neodlučnost postaje sama po sebi destruktivna sila.
Prvi plast sijena, kako se može izvesti iz unutrašnjih dinamičkih u Izraelu, predstavlja opstanak Netanyahuove koalicije. Ultradesničarski ministri, poput Itamara Ben-Gvira i Bezalela Smotricha, zagovaraju hegemonistički narativ koji uključuje odbacivanje palestinske države, kontinuisane operacije u Gazi s ciljem totalne eliminacije Hamasa i potencijalnu aneksiju Zapadne obale. Prihvatanje Trumpovog plana sastavljen od 21 tačke, koji uključuje primirje, povratak Palestinske uprave i put ka palestinskoj državi, značilo bi trenutni raspad koalicije, gubitak parlamentarne većine i neizbježne prijevremene izbore. Za Netanyahua, čija politička egzistencija zavisi od vlasti usred pravnih izazova, ovaj izbor predstavlja vitalni kratkoročni imperativ.
Drugi plast sijena leži u poslušnosti Washingtonu, gdje Trumpov plan, podržan od specijalnog izaslanika Stevea Witkoffa, postavlja geostrateške prioritete poput prekida vatre i humanitarne stabilizacije. Kako piše BBC, Trump ima “veliko samopouzdanje” kad je ovaj plan u pitanju, nazvavši ga “stvarnom šansom za veličinu na Bliskom istoku”, uz upozorenje Hamasu na “posljednju šansu”.
JUST IN – White House releases map and details of Trump-Gaza peace plan: Israel will not occupy or annex the Gaza Strip, Gaza will become a terror-free zone and "will be redeveloped for the benefit of the people of Gaza." The deal also includes a prisoner swap. pic.twitter.com/arTowILQ3t
— Disclose.tv (@disclosetv) September 29, 2025
Odbijanje ovog plana moglo bi završiti gubitkom američke diplomatske zaštite, ključne vojne i finansijske podrške, posebno u trenutku kada se Izrael suočava s rastućom međunarodnom izolacijom – uključujući priznanja palestinske države od UK, Kanade i Australije. Ovaj izbor, iako rizičan, osigurava dugoročnu bezbjednost izraelskog geostrateškog položaja.
Netanyahuova strategija, prema analizi BBC-a, odražava taktičko odugovlačenje i mimikriju: javno podržava plan, kao što je učinio s izvinjenjem Kataru, dok pokušava ugraditi “crvene linije” koje bi zadovoljile njegovu desničarsku bazu. Međutim, ova odgođena odluka troši njegov pregovarački kapital, kako prema Washingtonu tako i prema unutrašnjim saveznicima. BBC-ov dopisnik Tom Bateman upozorava na to da takva neodlučnost može dovedi do promašaja diplomatske prilike, posebno s obzirom na pritiske porodica talaca i arapskih saveznika poput UAE-a koji insistiraju na ustupcima.
U konačnici, Netanyahuova pozicija podsjeća na magarca koji ne umire samo od gladi već od nemogućnosti napuštanja zone komfora unutrašnje moći. Ali, kako bi rekao BBC-ov dopisnik Tom Bateman, tu neodlučnost može progutati i priliku i kredibilitet. I tu je pravi problem: ako magarac padne, ne propada samo jedno tijelo nego cijelo stado koje je pristalo živjeti između dva plasta sijena.
To stado je izraelski politički sistem, hranjen permanentnom krizom i navikom da se odluke uvijek odgađaju. A svaka odgoda, svaki lažni kompromis, svaka kalkulacija samo ubrzava eroziju. Buridanova kletva ovdje ne pogađa jednog čovjeka nego čitavu strukturu moći: jer kada demokratija postane nemoćna da iznese odluku, tada moć prestaje biti legitimna i postaje gola sila.