Savremeni digitalni pejzaž, iako pun obećanja o povezanosti i informacijama, sve više se suočava sa fenomenom koji naučnici i stručnjaci za mentalno zdravlje nazivaju “Brainrot” – “truljenje mozga”. Ovaj termin opisuje kognitivnu i mentalnu eroziju koja nastaje uslijed pretjerane izloženosti nekvalitetnom, brzom i često besmislenom digitalnom sadržaju, posebno onom koji dominira platformama poput TikToka, Instagrama i YouTube Shortsa. Dok odrasli mogu donekle filtrirati ovaj digitalni šum, djeca su posebno ranjiva, a posljedice mogu biti dalekosežne i zabrinjavajuće.

Šta je “Brainrot”?

Iako je termin “Brainrot” nastao u žargonu Gen Z generacije, naučne studije sve više potvrđuju zabrinjavajuće trendove koje on opisuje. Riječ je o stanju preopterećenja mozga kratkim, fragmentiranim informacijama koje zahtijevaju minimalan napor za obradu, ali zauzvrat smanjuju kapacitet za dubinsko razmišljanje, koncentraciju i kritičku analizu. Mozak, organ koji se prilagođava okolini, počinje da preferira brze dopaminske hitove kratkih videozapisa umjesto složenijih zadataka učenja ili rješavanja problema. Studije ukazuju na promjene u strukturi mozga povezane s pretjeranim korištenjem ekrana, posebno u područjima zaduženim za pažnju i emocionalnu regulaciju.

Ovo je posebno izraženo kod djece čiji se mozgovi još razvijaju. Izloženost konstantnim stimulacijama, bez vremena za obradu ili refleksiju, može značajno uticati na formiranje kognitivnih vještina.

“Tralalelo tralala” generacija

Najplastičniji primjer “Brainrota” su viralni trendovi koji preplavljuju društvene mreže, a koji često nemaju nikakvu suštinu, edukativnu vrijednost, niti umjetničku namjeru. Primjeri poput “Tralalelo tralala”, “balerina capucina” ili beskonačnih lanaca besmislenih pokreta i ponavljajućih zvukova postaju norma. Hiljade djece i tinejdžera provode sate gledajući, imitirajući i kreirajući ovakav sadržaj.

Ovakav sadržaj karakteriše:

• Ekstremna kratkoća: Videozapisi traju tek nekoliko sekundi.
• Ponavljanje: Ista fraza, pokret ili melodija ponavlja se ad nauseam.
• Niski kognitivni zahtjevi: Nema potrebe za razumijevanjem, analizom ili pamćenjem.
• Trenutno zadovoljstvo: Svaki video pruža mali dopaminski “udarac”, tjerajući korisnika da nastavi skrolati.

Ovaj “fast-food” pristup informacijama i zabavi stvara ovisnost. Algoritmi su dizajnirani tako da korisnike drže što duže na platformi, nudeći im beskonačan tok sličnog, niskokaloričnog sadržaja, što dodatno pogoršava problem.

Poguban uticaj na djecu

Uticaj “Brainrota” na djecu je višestruk i duboko zabrinjavajući:

1. Smanjen raspon pažnje i koncentracije: Djeca koja su naviknuta na brzu smjenu scena i kratkotrajne stimulanse teško se koncentrišu na zadatke koji zahtijevaju duže angažovanje – čitanje knjige, rješavanje zadatka iz matematike, ili praćenje predavanja. Njihov mozak je “treniran” da traži sljedeći dopaminski hit, a ne da se zadržava na jednoj stvari.
2. Ograničen razvoj kritičkog mišljenja: Kada je sadržaj besmislen i nezahtjevan, djeca gube priliku da razvijaju vještine analize, evaluacije i postavljanja pitanja. Uče da pasivno konzumiraju umjesto da aktivno razmišljaju. To ih čini podložnijima dezinformacijama i manipulaciji u budućnosti.
3. Uticaj na kreativnost i maštu: Konstantno konzumiranje gotovih, vizualno zasićenih sadržaja ostavlja malo prostora za razvoj vlastite mašte. Umjesto da kreiraju vlastite svjetove ili scenarije, djeca su bombardovana tuđim, često plitkim, idejama.
4. Socijalne vještine i emocionalna regulacija: Prekomjerno provođenje vremena na platformama sa “Brainrot” sadržajem može dovesti do smanjenja interakcije licem u lice, što je ključno za razvoj empatije i socijalnih vještina. Također, brza smjena emocija u kratkim videima može otežati djeci učenje regulacije vlastitih osjećaja.
5. Jezički razvoj: Konstantna izloženost skraćenim formama, slengu i ponavljajućim frazama može negativno uticati na razvoj bogatog rječnika i sposobnosti artikulisanja složenijih misli. Jezik društvenih mreža je često degradiran i neadekvatan za sveobuhvatnu komunikaciju.
6. Mentalno zdravlje: Povećana anksioznost, depresija i problemi sa samopoštovanjem često su povezani sa prekomjernim korištenjem društvenih mreža, posebno kada se djeca upoređuju sa “savršenim” životima influensera ili se osjećaju pod pritiskom da prate trendove, ma koliko besmisleni bili.

Put prema zdravijem digitalnom okruženju

Zaustavljanje “Brainrota” zahtijeva sveobuhvatan pristup. Roditelji, škole i tehnološke platforme moraju preuzeti odgovornost. Roditelji trebaju postaviti jasne granice u korištenju ekrana, podsticati djecu na aktivnosti koje razvijaju mozak (čitanje, kreativne igre, sport) i razgovarati s njima o sadržaju koji konzumiraju. Škole mogu integrirati digitalnu pismenost i kritičko mišljenje u nastavni plan. Platforme, s druge strane, moraju biti odgovornije u dizajniranju algoritama i promovisanju kvalitetnog sadržaja.

“Brainrot” nije samo prolazni trend; to je simptom dubljeg problema u našem digitalnom dobu. Ako želimo da odgojimo generaciju sposobnu za kritičko razmišljanje, inovacije i duboke spoznaje, moramo se aktivno boriti protiv digitalne degradacije i zaštititi dječje umove od besmislenog šuma. Budućnost naše djece zavisi od toga koliko ozbiljno shvatamo ovu, naizgled bezazlenu, ali pogubnu epidemiju.