Izjava Dragana Čovića (25. maj 2025) o mogućem trajanju političke krize u Bosni i Hercegovini sve do izbora 2026. godine, potvrdila je ono što analitičari i građani već znaju: BiH je u permanentnom zastoju. Čović je tada ukazao na nepoštivanje Ustava i težnju ka dominaciji, dok je odgovor iz Republike Srpske, prema njegovom mišljenju, otpor koji prelazi u klasični separatizam.
Zašto je to tako: Elitni interesi, a ne državni
Korijeni krize leže u postdejtonskoj strukturi i nepremostivim etnonacionalnim interesima. Čovićeva izjava, aludirajući na Izborni zakon i percepciju nejednakosti, signalizuje nastavak blokada. S druge strane, potezi Milorada Dodika, poput osporavanja državnih institucija i pravosudnih izazova, pojačavaju tenzije i slabe centralnu vlast.
Ključni uzrok je nespremnost političkih aktera da odstupe od maksimalističkih pozicija i pronađu kompromis. Umjesto funkcionalne države, elita održava krizu kao alat za mobilizaciju birača i skretanje pažnje s gorućih problema.
Ko profitira: Vlast koja opstaje na haosu
U ovoj permanentnoj krizi, paradoksalno, najviše profitira upravo politička elita. Održavanjem haosa, oni cementiraju svoju moć, predstavljajući se kao zaštitnici interesa. Time izbjegavaju odgovornost za neuspjehe u ekonomiji i korupciji. Kontrolišu resurse kroz klijentelističke mreže, a javni novac se raspoređuje po stranačkoj, ne po zaslužnoj liniji. Čak i negativna međunarodna pažnja služi za opstanak, osiguravajući povremene intervencije koje rijetko donose suštinsku promjenu.
Ko plaća cijenu: Građani i izgubljena budućnost
Cijenu ove vječite agonije plaćaju svi građani BiH. Politička nestabilnost odbija investicije, usporava razvoj i održava visoku nezaposlenost. Inflacija i poskupljenja direktno obaraju standard.
Najtragičnija posljedica je masovni odlazak stanovništva. Mladi i obrazovani, razočarani nedostatkom perspektive, napuštaju zemlju.
Blokiran EU put je direktna posljedica izostanka ključnih reformi, držeći BiH na začelju. Narušavanje pravne države urušava povjerenje u institucije, dok konstantne tenzije održavaju društvo podijeljenim i izazivaju apatiju.
Čovićeva izjava, dakle, nije samo prognoza, već presjek realnosti – BiH je na raskrsnici, ali njeni lideri radije održavaju status quo nego što bi se odvažili na prelazak Rubikona ka funkcionalnoj budućnosti. Agonija do 2026. godine, po svemu sudeći, biće samo nastavak poznatog obrasca.