Dragi građani i građanke Apsurdistana, dobro došli u još jednu epizodu našeg omiljenog rijalitija – “Preživljavanje sa minimalcem”. Ovog puta, glavna prepreka našem opstanku nisu političari i njihova obećanja (na to smo već navikli), već – cijene u lokalnim ugostiteljskim objektima.

Naime, naši ugostitelji, vođeni valjda nekom novom ekonomskom teorijom “što gore, to skuplje”, odlučili su da nam nacionalna blaga (ćevape, burek i kafu) pretvore u luksuz dostupan samo šeicima i stranim turistima s dubokim džepovima.

Ćevapi – 15 KM, pa ko voli nek’ izvoli

Nekada simbol jeftine, a slasne klope “snogu”, porcija ćevapa sada košta kao pola mjesečne rate kredita za auto (onaj polovni, naravno). Izgleda da su naše krave počele da jedu zlatnu travu, ili su ćevabdžije otkrile tajni sastojak – prah jednoroga.
U svakom slučaju, za prosječnu porodicu, odlazak na ćevape postaje ravnan bankrotu, a djeca će uskoro misliti da su ćevapi mitološko biće koje spominju samo stari.

Burek – pita nad pitama, cijenom iznad oblaka

Ništa bolje nije ni s burekom. Cijena se popela toliko visoko da uskoro nećemo moći priuštiti ni praznu tepsiju u kojoj se pekao. Možda će nam uskoro prodavati samo miris bureka, na gram:

“Dobar dan, izvolite, 5 grama svježe pečene nostalgije, 7 KM”.

Kafa – crno zlato Apsurdistana

A kafa? Ah, kafa. Ona je postala tečnije zlato od nafte. Za jednu “običnu s mlijekom” treba izdvojiti više nego što penzioner dobije za dan života. Uskoro ćemo kafu piti samo na posebne prilike – rođendane, godišnjice, i kad konačno uđemo u EU (ako do tada budemo živi i imali bubrege da prodamo za ćevape).

Ugostitelji, naravno, imaju svoja “objašnjenja”. Poskupjeli energenti, poskupjelo meso (ono imaginarno zlatno meso), poskupjela inflacija (šta god to značilo). Ali narod Apsurdistana se pita – hoćemo li uskoro morati da prodamo kuću da bismo pojeli burek za doručak? Hoće li ispijanje kafe postati ilegalna aktivnost, kažnjiva oduzimanjem imovine?

Možda bi Vlada Apsurdistana trebala da uvede “indeks nacionalnog blaga” i ograniči cijene ćevapa, bureka i kafe. Ili da nam počnu isplaćivati dodatak na platu za “preživljavanje ugostiteljskih cijena”.

Do tada, dragi moji Apsurdistanci, ostaje nam samo da maštamo o vremenima kada su ćevapi bili “narodni”, burek “bratstvo i jedinstvo na tanjiru”, a kafa “jutarnje gorivo za preživljavanje”. Sada su to samo daleka sjećanja, skuplja od najskupljeg viskija.