National Geographic nam je donio priču koja zaranja duboko u srce drevnog Jordana, otkrivajući tajne Petre – grada koji je mnogo više od čuvenog Trezora. Pripremite se da vas očara priča o misterijama koje leže skrivene iza preko 600 fasada, dok vas vodimo kroz vrijeme u civilizaciju Nabatejaca, čiji su tragovi i dalje živi uprkos vijekovima tišine…

Kada posjetioci uđu u Petru kroz krivudavi klanac, poznat kao Siq, prvo što ugledaju je veličanstvena građevina Al Khazna, odnosno Trezor, isklesan iz ružičastog pješčanika. Za mnoge turiste, posjeta ovom drevnom gradu na jugozapadu Jordana ovdje i završava. Ali Petra nudi mnogo više, uključujući preko 600 kamenih fasada i intrigantan spisak tragova o njenim prošlim stanovnicima, piše NG.

Izgubljeni grad koji je oživio: Od mita do filmske zvijezde

Petra je služila kao prijestolnica Nabatejaca stotinama godina prije nego što su Rimljani pripojili kraljevstvo oko 106. godine nove ere. Ovaj drevni trgovački centar nekada je bio dom za desetine hiljada ljudi. No, populacija grada se davno smanjila do 1812. godine, kada se švicarski avanturista Johann Burckhardt pretvarao da je muslimanski hodočasnik u potrazi za grobnicom proroka Arona i uvjerio beduinskog vodiča da ga odvede u grad, za koji su mnogi zapadnjaci vjerovali da je mit.

Od tada je slava Petre rasla. UNESCO je ruševine grada upisao na listu svjetske baštine 1985. godine, a kultni film “Indiana Jones i posljednji krstaški pohod” iz 1989. godine koristio je Petru kao kulisu za neke scene, zauvijek je urezujući u popularnu kulturu.

Ipak, Petra ponekad doživljava pješčane oluje, koje bi se mogle povećati u veličini i učestalosti s klimatskim promjenama, dodajući novu prijetnju ovom drevnom čudu.

Živi grad u pustinji: Arheolozi otkrivaju tajne starog svijeta

“Ako želite posjetiti Petru, ne možete je obići u jednom danu”, kaže Zeyad al-Salameen, arheolog sa Univerziteta “Mohamed bin Zayed” za humanističke nauke u Abu Dabiju. Sa vrha Umm al-Biyare, lokacije na najvišoj Petriinoj planini koja sadrži ruševine iz željeznog doba, posjetioci mogu vidjeti glavnu ulicu koja presijeca grad, raspored hramova i žamor turista ispod.

“Vidjet ćete živi grad ispred sebe”, kaže Al-Salameen, porijeklom iz ovog područja, koji je mladost proveo istražujući među hramovima, spomenicima i kućama Petre.

Veliki dio grada ostaje neiskopan, a dokumenti koji opisuju Nabatejce su rijetki.

“Nabatejci zapravo nisu ostavili svoje pisane zapise”, kaže Megan Perry, antropologinja sa East Carolina University. Ali istraživači su saznali o životu u Petri iz grčkih i rimskih spisa, komercijalnih dokumenata zabilježenih na papirusu i samih ruševina.

Ko su bili graditelji Petre i zašto su opsjednuti zagrobnom životom?

Kao trgovci, Nabatejci su služili kao posrednici između proizvođača dobara u južnoj Arabiji, Africi i Indiji te grčkih i rimskih potrošača. Njihovi karavani deva prevozili su robu poput tamjana, začina i svile. Bogatstvo su gomilali kroz poreze – jedan istorijski podatak bilježi da su Nabatejci naplaćivali porez od 25 posto na uvoz.

“Ovo bogatstvo se odražava u Petri”, kaže Al-Salameen. Ono je omogućilo izgradnju velikog grada – i njegovih hramova, kupališta i ulice sa kolonadama.

Većina arheoloških ostataka u Petri su grobnice, kaže Al-Salameen. Nabatejci su sigurno posvetili veliku pažnju zagrobnom životu.

“Svoj život su gledali kao na kratko putovanje”. Neke grobnice su smještene u razrađenim fasadama uklesanim u stijenu, poput Trezora, gdje su arheolozi 2024. godine pronašli grobnicu sa 12 skeleta. Druge grobnice su jednostavne kao što su isklesani šahtovi u pješčaniku.

Neke grobnice nose pogrebne natpise napisane na aramejskom, uobičajenom jeziku tog vremena. Ovi natpisi navode ko smije biti sahranjen u grobnici, djela koja se smatraju kršenjem grobnica i kazne ili kletve protiv prekršitelja. Ostala nalazišta sadrže spomen-natpise koji služe kao neka vrsta knjige gostiju za putnike i mogu uključivati ime i molitvu bogu.

Natpisi u Petri i na drugim lokacijama pružaju neke informacije o politeističkoj nabatejskoj religiji. Nabatejski bogovi uključivali su Dusharu, vrhovnog muškog boga, i Allat, žensko božanstvo, a njihova se reprezentacija mijenjala tokom vremena. Isprva su bili blokovski, neljudski oblici koji su se polako antropomorfizirali. Kasnije je Dushara postao povezan sa Zeusom, dok je Allat prikazana poput Afrodite. Iako je grčko-rimski uticaj očit, nije jasno što je motiviralo promjenu u načinu na koji su ti bogovi predstavljeni.

Život u pustinji: Riblji meni i genijalni vodovodni sistem

Arheolozi su otkrili i informacije o tome šta su Nabatejci jeli, uključujući razne vrste voća, žitarica i mesa. Prodajne isprave napisane na papirusu pružaju informacije o poljoprivredi tokom nabatejskog perioda. Drugi tragovi dolaze iz grobnica ili susjednih dvorana za bankete koje sadrže ostatke pogrebnih gozbi, poput životinjskih kostiju.

“Imamo mnogo dokaza o nabatejskim gozbama”, kaže Perry. Usjevi i drveće uzgajani su u području poznatom kao Beidha sjeverno od Petre. Ostaci obroka takođe su otkrili da su ljudi iz Petre jeli ribu uvezenu s Mrtvog mora.

Populacija Petre je napredovala u negostoljubivom pustinjskom okruženju zahvaljujući “sofisticiranom sistemu za prikupljanje vode koji je bio namijenjen prikupljanju svake kapi vode”, kaže Al-Salameen. Nabatejci su dovodili vodu iz izvora izvan grada i klesali kanale u stijenu kako bi prikupljali kišnicu. Također su gradili brane i rezervoare za skladištenje vode.

Zašto je Petra napuštena? Odgovorni su zemljotresi i misterija

Zemljotres 363. godine nove ere srušio je mnoge gradske zgrade. Nakon još jednog zemljotresa vijekovima kasnije, populacija grada se smanjila. Ovi zemljotresi oštetili su Petrin vodovodnu infrastrukturu.

“To je bio razlog zašto je grad postupno napušten”, kaže Al-Salameen. Stanovnici su se preselili u naselja blizu izvora.

Većina Petre, uključujući stambene objekte, ostaje neiskopana.

“Postoje stotine pitanja koja još čekaju odgovore”, kaže Al-Salameen. Istraživači su znatiželjni o aspektima svakodnevnog života Nabatejaca, uključujući odnose među ljudima i porodicama, kako su se ljudi u Petri uzdržavali i kako su komunicirali sa svojim bogovima osim ostavljanjem darova.

Arheolozi imaju mnogo više da nauče o gradu koji je nekada vrvio životom. Mnoge zgrade koje su bile naseljene srušile su se zajedno s drugim svjetovnim zgradama. Prije nego što su zemljotresi oštetili grad, Petra je vjerovatno imala oko 30.000 ljudi, kaže Perry i dodaje: “Nije to samo groblje. To nije grad mrtvih”.