Bliski istok je ponovo u plamenu, a iznad dima i ruševina diže se poznati miris cinizma i licemjerja. Izrael i Iran su u otvorenom ratu, a “stari relevantni mediji” javljaju o stotinama mrtvih, hiljadama ranjenih, i “spektakularnim” vojnim udarima. U isto vrijeme, iza kulisa, igra moći se nastavlja, dok se narodima prodaje priča o “nužnosti” i “odbrani”.
Američki tango smrti: Od “ničijeg posla” do “spektakularnog uspjeha”
Sjećate se kad je u Washingtonu svaki sukob na Bliskom istoku bio “dalek”? E pa, taj film je završio. Sjedinjene Američke Države su sada duboko unutra, sa predsjednikom koji trubi o “spektakularnim vojnim uspjesima” dok američki avioni i brodovi stižu u region. Ironija? “Nema vječnog rata”, poručuje Bijela kuća, dok istovremeno šalje vojsku u srce sukoba. Izgleda da “vječni mir” ide ruku pod ruku s “vječnom prijetnjom” koju treba “eliminisati”.
Dok se broje mrtvi civili u Teheranu i Qomu (više od 657 mrtvih Iranaca, od čega 263 civila, i oko 2.000 ranjenih od 13. juna), a u Izraelu se broje žrtve iranskih raketa (24 mrtvih civila, 700 ranjenih), zapadna diplomatija “zabrinuto” poziva na deeskalaciju. Naravno, nakon što se “spektakularno” bombarduju nuklearna postrojenja i infrastruktura. A ovdje se čini da je neprijatelj odavno globalna elita, ona koja profitira od svake kapi krvi.
Tihi aplauz diktatora: Kad se regionalni interesi poklope s tuđim mrtvima
Dok Iran razmatra “sve opcije” za odgovor, a njihovi generali obećavaju “više napada”, analitičari tiho šapuću: ovaj sukob bi mogao oslabiti Iran. A ko se tome potajno raduje? Mnoge arapske države, naravno. One koje su godinama živjele u sjeni iranskog utjecaja sada gledaju kako se njihov regionalni rival iscrpljuje. Prijateljstvo u politici je privid, interes je jedina konstanta. Pa i ako to znači da “region tone u bezdan nestabilnosti i rata”, kako to Rusija “zabrinuto” poručuje.
Kina i Rusija, usput budi rečeno, “suptilno” upozoravaju na eskalaciju. Ali, ne brinite, ni oni neće previše talasati. Svako ima svoju računicu, a žrtve su, kao i uvijek, samo kolateralna šteta u velikoj geopolitičkoj partiji šaha.
Balkanizacija svijeta: Cijena “stabilnosti” je krv i apsurd
Turska poziva muslimanske nacije na jedinstvo, jer “Izrael vuče cijeli region u katastrofu”. Ironično, isti oni lideri koji su godinama održavali “stabilnost” na Balkanu po svaku cijenu, sada gledaju kako se ista strategija primjenjuje na globalnom nivou. “Stabilokratija” je smrtonosna ideologija – ona obećava mir, a isporučuje zamrznute konflikte koji na kraju eksplodiraju još većom snagom.
Na kraju dana, dok se oblaci dima dižu iznad Isfahana i Qoma, a sirene paraju zrak u Holonu i Haifi, ostaje samo jedno pitanje: koliko košta taj “mir” koji nam nude? I zašto nam se uvijek prodaje uz cijenu ljudskih života?
Nema pravog mira dok se ne prestane sa pisanjem istine olovkama natopljenim krvlju, a političarima ne preporuči “tišina i groblje karaktera”. Jer, ako halucinacija, kada je o ratu riječ, zna više od ministra, onda je to već dijagnoza ne samo Bliskog istoka već i cijelog svijeta.