Od Newcastlea do Rijada, fudbal je postao najskuplja perionica biografija na svijetu. Novi modeli “dresa za ispiranje grijeha” prodaju se brže od sezonskih karata. Klubovi, nekada utočišta navijačke strasti i radničke solidarnosti, sada su laboratorije za ispitivanje koliko novca treba da se šutnja pretvori u naviku, a aplauz u obavezu.
Jer ovo više nije tržište transfera. Ovo je pijaca moći. Kad Saudijski fond kupi klub, to nije ulaganje – to je kolonizacija. Kad PSG dovede zvijezdu, to nije samo sportski potez – to je diplomatska nota u obliku gola. Svaki šut prema mreži postaje signal svijetu: zaboravite Jemen, zaboravite disidente, pogledajte asistenciju.
“Ko vodi igru?” postaje pitanje bez odgovora. Trener? Predsjednik kluba? Ne – igru vodi ministar energetike ili princ u sjeni, onaj kojem trofeji znače više od nafte. Jer nafta ističe, a fudbalski snovi ne prestaju da gore.
Navijači, od Londona do Beča, od Dortmunda do Pariza, postaju saučesnici – ne zato što žele, nego zato što im niko nije ostavio izbor. Oni slave rezultat, jer je lakše živjeti sa 3:0 nego sa pitanjem: “Koliko košta moja savjest?”.
Sportswashing 2.0 je brutalniji od prvog izdanja. Više se ne radi o tome da šejk kupi klub i pokaže da voli fudbal. Radi se o tome da se čitav svijet ubijedi da voli i njega. Da aplaudira uz pjesmu himne, da zaboravi uz bakljadu, da se pokloni uz podignuti pehar.
A Evropa? Evropa se prodaje. UEFA se pravi slijepa. FIFA ionako odavno ne vidi. Klubovi gutaju injekcije kapitala kao narkoman posljednji fiks. I niko više ne pita šta će biti kad droga prestane djelovati.
Ako je fudbal religija, onda je sportswashing njen novi inkvizitor. A svako ko se usudi da pita o porijeklu novca – proglašen je heretikom. Ali upravo ta pitanja drže igru živom. Ne tražimo savršenstvo. Tražimo poštenje. Pravila koja vrijede i kad reflektori odu u mrak, a kamera se ugasi.
Jer fudbal nije samo igra. On je priča o ljudima, o ulicama, o zajednicama. Ako tu priču zamijenimo PR kampanjama i diplomatskim bilješkama, onda više ne gledamo fudbal. Gledamo reklamu. I to lošu.
