Referendum protiv suda: Crvena linija u RS-u

Narodna skupština RS izglasala je referendum kojim bi birači “odlučili” da li prihvataju presudu Suda BiH kojom je bivšem predsjedniku pomenutog entiteta Miloradu Dodiku potvrđena kazna i šestogodišnja zabrana obavljanja javnih funkcija. Datum je postavljen: 25. oktobar 2025. Radio Slobodna Evropa precizira da je “usvojena odluka o održavanju referenduma” te da je pitanje eksplicitno usmjereno na presudu, odluku CIK-a i ovlasti visokog predstavnika.

Potez je već prešao put od lokalne sjednice do međunarodnih naslova. France 24 sažima ga ovako: poslanici u RS-u su izglasali održavanje referenduma kojim se odbacuje odluka državnog Suda”. Ukratko: pokušaj da se političkim glasanjem revidira pravosnažna sudska odluka.

Podsjetnik na pravni okvir nije suvišan. U dejtonskom poretku presude državnih sudova važe na cijeloj teritoriji BiH, entitet ne može referendumom poništiti sudsku odluku. Kada se ta linija pređe, na scenu izlazi OHR s tzv. bonskim ovlaštenjima: može suspendovati akte i smijeniti zvaničnike koji potkopavaju ustavni poredak. To nije teorijski presedan — Ustavni sud je nedavno privremeno stavio van snage sporni set entitetskih zakona, a OHR je mjeru pozdravio kao zaštitu pravne države.

Reakcija EU bila je brza i neuobičajeno nedvosmislena. Delegacija EU u BiH poručila je da se presuda mora poštovati i da je podvrgavanje sudske odluke javnom izjašnjavanju suprotno vladavini prava. Evropski mediji napominju da bi referendum bio novi udar na ionako krhki centralni nivo vlasti.

Kontekst čine presuda i njene posljedice: Sud BiH je Dodika pravosnažno osudio na godinu (zamijenjeno novčanom kaznom) i izrekao zabranu obavljanja javnih funkcija na šest godina, potom je CIK oduzeo mandat predsjednika RS.-a Pravna objašnjenja naglašavaju da je presuda postala pravosnažna danom donošenja apelacione odluke.

Politička logika iz Banjaluke ovih dana ima jednostavan slogan: “volja naroda” protiv “volje suda”. Problem je što referendum, kakav god ishod imao, ne mijenja pravni status presude, a svako institucionalno nepostupanje pred sudskom odlukom samo dodatno otvara prostor za intervenciju OHR-a i čvršći međunarodni pritisak. Kako kaže France 24, najavljeni referendum je osmišljen da presudu odbaci, ali time ne postaje žalbeni sud, nego signal krize.

Laganu ironiju je teško izbjeći: referendum može odlučiti o fontani na trgu, ali ne i o tome da li presuda — jest presuda. Onog časa kad bi se o krivici i zabrani funkcije glasalo na biralištima, sudnice bi postale kulisa, a pravni poredak — anketa. Zato se ova epizoda i naziva crvenom linijom: ne zato što je politički neukusna, nego zato što je ustavno neodrživa. Evropskim rječnikom: vladavina prava prije plebiscita.