U Bosanskom Grahovu potvrđen antraks: uginulo deset goveda, farma pod mjerama, uzorci pozitivni na Bacillus anthracis. Lijepa ilustracija onog što se dobije kad veterinarske preporuke sretnu klimatske ekstreme i lošu biosigurnost. Za ljudsko zdravlje poruka je prosta: ne dirati strvine, ne otvarati leševe, slijediti upute službi. Da, zvuči elementarno — dok ne pogriješimo.
U međuvremenu, leptospiroza je u Kantonu Sarajevo postala zvanična “gostujuća zvijezda”: epidemija proglašena 23. maja, klasičan postpljuskovni scenarij. Kada gradske infrastrukture nisu spremne za klimatske skokove, leptospiroza jeste. Gledajte gdje gazite, šta čistite i čim, javno zdravstvo je već objavilo preporuke.
Morbili? Vintage izdanje. Epidemija je zahvatila Kanton Sarajevo 2024, ukupno 4.526 slučajeva do formalnog završetka ovog ljeta (4.505 u 2024. + 21 u 2025.). Jedan smrtni ishod. Na toj plakati ogromnim slovima piše: “MM”“. Kad padne obuhvat, porastu brojevi — matematika bez ideologije.
Veliki kašalj? Još jedan retro hit. Proglašen 2024, obustavljen u julu 2025. kad su krivulje pale na nulu. Znači: vakcine, povjerenje i dosadna, uporna organizacija spašavaju stvar — baš ništa spektakularno.
A HIV? Nije “pred epidemijom”, ali jeste zabrinutost: Federacija BiH je 2024. imala 26 novih HIV dijagnoza (osam AIDS-a, jedan smrtni ishod). Službeni izvještaj hladno bilježi ono što struka već godinama govori — “značajan broj novih HIV infekcija otkriva se u kasnom stadiju”. Prevencija, testiranje, rana terapija: tri najjeftinije riječi u našem zdravstvenom rječniku.
I sad dolazi dio satire: da izvozimo bolesti, bili bismo ozbiljan startup. Portfelj nam je raznolik: od zoonoza (antraks, leptospiroza) do “povratničkih” vakcinopreventabilnih (morbili, pertusis) i tihe statistike (HIV). Imamo sirovinu. Nemamo, i to ne košta milijarde, dosadan, svakodnevan menadžment rizika: vakcinalni obuhvat, kanalizaciju i odvodnju, deratizaciju, brzu laboratorijsku dijagnostiku, jasne javne poruke.
Pitanje za one koji primaju platu da brinu: brine li vas ovo dovoljno da brojke ne dolaze samo kad je kasno? Da li su budžeti za preventivu i nadzor jednako glasni kao pres-konferencije? Ako nisu, računica će opet biti skupa i cinizam opet jeftin.
Kratko uputstvo za upotrebu stvarnosti:
– Kod antraksa: slušati veterinu, ne otvarati leševe, poštovati karantinske mjere.
– Kod leptospiroze: gumene rukavice/čizme, dezinfekcija, izbjegavati stajaću/onečišćenu vodu.
– Kod morbila i pertusisa: MMR i DTaP/booster. Vakcinacija je infrastruktura.
– Kod HIV-a: testirati se, rano u terapiju, bez stigme — jer stigma je najskuplji lijek koji ne radi.
Ako bismo, umjesto bolesti, izvozili kompetenciju, možda bismo stvarno bili najbogatiji u EU. Ali dok čekamo taj trenutak, evo istine koja gori: svaka nova dijagnoza, svaka uginula krava, svaki poplavljeni podrum u Sarajevu vrišti da nam fali hrabrosti da se suočimo s problemom. Nije dovoljno samo brojati mrtve – vrijeme je da prebrojimo odgovornost. Dok se budžeti troše na parade dokaza, a ne na prevenciju, dok se ministri smješkaju na kamerama dok leševi trule u Grahovu, mi plaćamo cijenu – ne samo novcem već živcima, nadom i zdravljem.
Probudite se! Neka ovaj sarkazam postane buđenje, a ne samo još jedan jeftin vic. Ako ne sada, kad? Ako ne mi, ko? Hajde da prestanemo izvoziti bolesti i počnemo graditi zdravlje, jer zaslužujemo više od ovog haosa!