Nije slučajnost da se klub iz Banjaluke, koji nosi ime Borac, baš u ovom periodu uzdigao na sam vrh bosanskohercegovačkog fudbala. Kao da su se zvijezde poravnale, a ime počelo da diktira sudbinu. Posljednjih godina, pa i sada u ovim pripremama, on zaista djeluje kao – borac.

Sjetite se samo koliko je puta naš fudbal bio na koljenima, koliko je klubova nestajalo, koliko je bilo praznih obećanja. Ali Borac je tu. I ne samo da je tu već gazi naprijed.

U posljednje tri sezone bio ono što mnogi žele biti, a malo ko uspije: stalan, dosljedan i gladan. Titula u sezoni 2023/24. nije pala s neba. To je treća kruna u istoriji kluba (nakon 2010/11. i 2020/21), i znak da ono što se dešava u Banjaluci nije slučajnost, nego projekt.

Nakon šampionskog slavlja, Borac nije stao. U sezoni 2024/25. ponovo viceprvak.

Ovo što rade u Sloveniji, to je samo potvrda te filozofije. Domžale 3:1, Aluminij 3:0. Nisu to obične pobjede. To su pobjede koje vrište “Mi smo Borac!”. To je poruka svim rivalima, i domaćim i evropskim: Nismo došli da se igramo, došli smo da se borimo. I da pobjeđujemo.

Evropska avantura: Kad borba postane internacionalna

I sad, kad se primiče taj 10. juli, pa utakmica sa andorskom Santa Colomom u kvalifikacijama za Konferencijsku ligu, srce navijača kuca jače. Nije to samo utakmica. To je prvi korak u novoj evropskoj borbi. Svi znamo da put do grupne faze nije lak, da je pun prepreka, znoja i suza. Ali, ako je iko spreman za tu borbu, onda je to klub koji u svom imenu nosi tu riječ.

I dok se mi nadamo najboljem, dok čekamo da vidimo kako će se snaći u ovim internacionalnim okršajima, jedno je sigurno: Neće odustati. Boriće se. Do posljednjeg atoma snage. Kao što su se borili na terenu za svaku loptu protiv Domžala i Aluminija. Kao što se bore za svaku titulu u domaćem prvenstvu.

U fudbalu, kao i u životu, nekad ti je dovoljno da imaš samo jednu osobinu – da si borac. A izgleda da je FK Borac to uspio pretvoriti u svoj zaštitni znak. I zato ga pratimo. I zato BiH treba biti ponosna.