Birvaktile, u jednoj zemlji između tri rijeke i četiri istine živjeli su ljudi koji su vjerovali da je problem – u ogledalu. Jer kad god bi se pogledali, nešto im je bilo krivo: kosa, nos, boja kože, izborna volja. U toj zemlji, vladari su prodavali ogledala. Ali ne obična. To su bila ogledala s filterima… Continue reading
Bio jednom jedan Matko, običan smrtnik zaposlen na neodređeno vrijeme s određenim oduzimanjem dostojanstva. Radio je u nekoj Agenciji za Ništa, gdje se dolazilo tačno u osam, odlazilo oko tri, a smisao se tražio tokom pauze za kafu. Matko nikad nije vidio svoju platu. Znao je da postoji, dolazila je SMS-om, nekad čak i bez… Continue reading
Nekada davno, u malenom gradu stisnutom između obećanja vlasti i kafane Kod dva pritiska, živjela je Mira. Mira nije bila ni princeza ni zla vještica, bila je žena taman za teglenje vrećica iz Binga i sanjarenje o moru, dok joj se život polako odmotavao kao jeftina rolna toalet-papira. Jednog jutra, dok je vodila rat s… Continue reading
Bijaše jednom, u zemlji dalekoj tek toliko da se stigne gradskim prevozom, jedan pošten čovjek po imenu Jasmin. Jasmin nije bio princ niti vitez, već običan administrator. Živio je u maloj kući s velikim kreditom i radio je u Zlatnoj kancelariji. Zvali su je Zlatna kancelarija ne zato što je bila od zlata, već zato… Continue reading
Bio jednom jedan Mali Princ. Nije imao planetu, ali imao je državnu funkciju – i to onu bez opisa, ali s potpisom. Umjesto da gleda zalaske sunca, gledao je izvještaje – kad mu ih neko prevede. Umjesto ruže, njegov cvijet bila je budžetska stavka pod šifrom Ostali rashodi. Zalijevao ju je pažljivo, u tišini –… Continue reading
Svi pamtimo Disneyjeve princeze i sretne krajeve, ali pravi svijet bajki oduvijek je bio mračniji, kompleksniji i, iskreno, mnogo zanimljiviji. One trome, ilustrovane verzije “Male sirene” bez pjevajućih rakova i školjka bikinija, koje su živjele u prašnjavim kutijama, bile su samo uvod u ono što je zaboravljeno: bajke su prvobitno pisane za odrasle. Sada se,… Continue reading
U jednom dalekom, neuređenom carstvu, što je više ličilo na oglasnu tablu za uhljebe nego na državu, živjeli su ljudi posebnog kova. Nije bilo važno znati raditi – bilo je važno imati funkciju. Svaka kuća imala je barem jednog predsjednika, dvije pomoćnice ministra, savjetnika za pitanja koja nikoga ne zanimaju, portparola za svaki slučaj, stručnjaka… Continue reading
Službenici već u punom kapacitetu – proizvode saopštenja bez smisla i rade do kasno na nepostojećim reformama. U iznenadnom ali potpuno očekivanom potezu, Vijeće ministara Bosne i Hercegovine donijelo je odluku o formiranju ministarstva za održavanje privida. Ministarstvo će imati zadatak da brine o vizuelnom kontinuitetu države, bez stvarnog učinka. “Ovo je ključni korak ka… Continue reading
Jednom davno, u kraljevstvu opterećenom pravilima i apsurdom, gdje je sve više ličilo na nekakvu sumanutu birokratsku utopiju nego na državu, postojala su tri entiteta. Svaki je imao svoju vladavinu, svoje zakone, pečate, vođe i, naravno, svoje komisije. Bile su to čudne institucije: bile su svuda, a nikada ništa nisu radile. U prvom entitetu sve… Continue reading