Dobro jutro, Bosno i Hercegovino. Dobro jutro i tebi, Dino Konakoviću, vječni spasiocu iz medija, čovječe koji nas uveseljava izjavama više nego jutarnji program RTRS-a.

Taman kad pomislimo da bismo mogli proći jedan dan bez institucionalnog humora – pojavi se Dino, kao regionalni glas razuma, i objasni nam stvarnost. Naravno, ne onu u kojoj mi živimo, već onu koju on vidi s vidikovca diplomatskog optimizma, uz kaficu u Ferhadiji, dok neko iza njega vrišti: “Mačku o rep!”

Jer eto, Dodik donosi zakone, kaže Dino, ali ne treba brinuti – to su samo papiri koje, pazite sad, možemo okačiti mačku o rep. Mačku. O rep. Naravno, niko još nije precizirao čiji je tačno mačak, ni koliki mu je rep, ali ‘ajde. Sve dok se zakoni kače, a ne primjenjuju, mi smo, po Dininom mišljenju, sigurni. I dok on to tako objašnjava, nama ostaje da se pitamo – je li to stvarno samo za rep, ili će nam se opet obit o glavu?

I dok se mi pitamo kako preživjeti zakone koji “nisu problem”, Dino nas umiri: MUP Federacije je spreman i za najcrnje scenarije. Opremljeni su, kaže, sve imamo – puške, uniforme, vjerovatno i dvije baterije za dron. Sve dok se ne pokvari toner, možemo računati na sigurnost. Samo nije jasno da li se spremamo za apokalipsu ili reprizu prve sezone “Dosjea X”. Jer svakodnevnica je već dovoljno siva da bismo dodatno morali razmišljati o najcrnjem. Možda nam, uz tu spremnost, samo još fali i obavezna aplikacija za naručivanje gas-maski uz kafu.

Ali ne brinite, kaže Dino, nismo sami. Sve smo to prijavili međunarodnim partnerima. Javili smo, razgovarali s važnim prijateljima. Poslali mejl. Dodali emoji pingvina u panici. Izgleda da se vanjska politika sada vodi kao Viber grupa. A rezultat svega? Dodik i dalje tu, zakoni i dalje tamo, a mi i dalje ovdje – između redova. Ili, kako bi Dino rekao, “na pragu rješenja”. Samo još da neko otvori vrata.

I kad pomislite da je to to, da je drama završena, Dino baci bombu: kraj Dodikove političke karijere je, vjerovali ili ne, vrlo blizu. Nismo dobili datum, ni fazu, ni vremensku prognozu. Samo – blizu. Toliko blizu da je već godinama “tu negdje”. Ponekad se učini da će ga stvarno nešto politički dokrajčiti, a onda iznenada – konferencija za medije i novi zakon koji opet nije problem, jer ga možemo okačiti mačku o rep.

Ali čekajte, ima još! Dok se Dodik približava svom “kraju”, mi se približavamo – najboljoj turističkoj sezoni ikada! Kaže Dino, spremite se za gužvu, za priliv, za uspjeh! A grad? Grad je spreman – miševi šetaju kao domaće životinje, leptospiroza na poklon uz svaku panoramsku turu, a kafa za šest maraka dolazi s gratis osjećajem da piješ svoju platu. Lokalci? Pa oni su sad turisti u vlastitom gradu, jer im jeftinije otići u Budvu, nego na kafu na Čaršiju.

I tako, dok se mačka u diplomatskom odijelu pita ko je ukrao pravnu državu, a miš snima sve za TikTok, Dino nastavlja da nam prevodi stvarnost na svoj način. S mirom u glasu, samopouzdanjem u džepu i planom koji uključuje čekanje da Dodik sam sebe ukine – od dosade, sistema, ili previda.

Jer, kaže Dino, sve je pod kontrolom. A ako nije – tu su rukavice.