Malo je satiričnih kolumni koje su dosegle status kulturološkog i političkog fenomena poput “Bilježnice Robija K.”. Objavljivana u splitskom Feral Tribuneu, ova serija tekstova nije bila samo sedmična doza crnog humora; to je bila jedina preostala moralna evidencija u vremenu kada se društveni moral urušavao pod teretom ratne euforije, divlje tranzicije i nekritičkog nacionalizma. Kroz optiku osnovnoškolca, Robi K. je stvorio jedinstveni narativni štit koji je omogućio da se izgovore najteže istine, čime je kolumna postala nezaobilazni svjedok postjugoslavenske historije i jedan od najuspješnijih primjera novinarske borbe za zdrav razum.

Narativna genijalnost

Ključna snaga “Bilježnice Robija K.” leži u narativnoj strategiji: svijet i politiku promatra učenik III.a razreda, Robi K. Njegovo pripovijedanje je namjerno lišeno sofisticiranosti, ispunjeno gramatičkim greškama, fonetskim pisanjem i naivnim upitnicima. Na prvi pogled, to je jednostavna, neuka kronika dječaka iz Splita.

Međutim, ta “dječja ruka” postaje genijalni satirični mehanizam. Robijevo “nerazumijevanje” političkih, ekonomskih i društvenih procesa u stvarnosti je najpreciznija dijagnoza njihove iracionalnosti. Kada Robi priča o “državnim neprijateljima”, on to objašnjava jednostavnom logikom dječije tuče: “Tako ti je to u našoj državi. Ko misli drugačije nego onaj glavni, taj je odma neprijatelj.” Ta prosta paralela odmah ogoljuje složene propagandne mehanizme do njihovog apsurdnog jezgra.

Nevinost kao Filter: Robi K. nije cinik; on je iznenađeni posmatrač. Njegova nevina perspektiva omogućava mu da postavlja pitanja koja se odrasli ne usuđuju: Zašto ratujemo? Zašto su svi odjednom postali bogati na tuđoj muci? Zašto učiteljica Smilja više ne smije spomenuti druga Tita? Time, “Bilježnica” stvara distancu neophodnu za kritiku i čini je pristupačnom širokoj publici, koja se smije ne samo Robijevim greškama, već prije svega – sebi i svojoj stvarnosti.

Nacionalizam i tranzicija

Kolumna se, kroz decenije izlaženja, fokusirala na dvije glavne teme koje su bile fundamentalne za oblikovanje postjugoslavenskih država: agresivni nacionalizam i pljačkaška tranzicija.

1. Razotkrivanje Apsurda Nacionalizma

U srcu Robijeve priče leži kritika dominantnog, etnonacionalnog modela koji je nametnut 90-ih. Za Robija, “domoljublje” je često samo izgovor za nasilje, neukost i krađu.

• Jezik i Propaganda: Robi konstantno secira novu nacionalističku terminologiju. Kada mu kažu da je Hrvatska “tisućljetni san”, on to prenosi kao priču o dječijem snu, čime pokazuje da je takva ideologija lišena realnosti. Njegova česta referenca na “ustaške” teme nije glorifikacija, već parodija na društvo koje normalizuje radikalizam.
• Figure Autoritea: Kroz karikaturalne likove poput dide sa Šolte (koji je tvrdoglavo “jugonostalgičan” ili pak pretjerani nacionalista, ovisno o kontekstu) i učiteljice Smilje (koja je primorana da služi novim ideološkim smjernicama), Ivančić iscrtava cijelu galeriju moralno kompromitovanih ili zavedenih odraslih. Dida često služi kao izvor iskrivljenih informacija o politici ili historiji, koje Robi, dječjom logikom, dodatno čini apsurdnim.

Robi K. je dekonstruisao mit o naciji kao svetoj i nedodirljivoj kategoriji, pokazujući je kao sirovi, često neinteligentni, politički konstrukt.

2. Kronika Tranzicijske Pljačke

Druga ključna tema je brutalna ekonomska tranzicija – prelazak iz socijalizma u kapitalizam, obilježen korupcijom, tajkunizacijom i rapidnim socijalnim raslojavanjem.

• Novac i Moral: Robi K. izvještava o tome kako “neki ljudi odma preko noći postaju bogati”, dok su njegovi roditelji sve siromašniji. On koristi osnovne ekonomske pojmove (npr. “privatizacija”) i prevodi ih u jednostavne priče o krađi, čime demaskira legalizovanu pljačku imovine. On vidi samo razliku između “onih koji imaju” i “onih koji nemaju”, a ne kompleksne ekonomske teorije koje služe kao opravdanje za nepravdu.
• Kritika Crkve: U mnogim tekstovima, Robi se dotiče teme Katoličke crkve, koja je u tranziciji dobila ogromnu političku i finansijsku moć. Robijevo “naivno” ispitivanje luksuza svećenika i njihovog političkog uplitanja služi kao podsjetnik na gubljenje duhovne uloge u zamjenu za materijalnu i političku dominaciju.

Moralni glas u haosu

Uticaj “Bilježnice Robija K.” na novinarstvo, satiru i kulturu regiona je nemjerljiv.

1. Intelektualni Otpor: Kolumna je bila ključni dio narativa Feral Tribunea, lista koji je bio pod stalnim političkim i ekonomskim pritiskom vlade Franje Tuđmana. Dok su drugi mediji bili instrumentalizovani za propagandu, “Bilježnica Robija K.” je bila sigurna zona za zdrav razum. Kroz satiru je stvorena platforma za kritiku koja je izbjegla direktnu cenzuru, jer ko bi zabranio tekst koji piše osmogodišnjak?
2. Jezik i Identitet: Ivančić je stvorio jedinstveni narativni “žanr” koji kombinuje dalmatinski dijalekt, dječji žargon i visoku političku inteligenciju. Taj jezik je postao prepoznatljiv simbol intelektualnog i moralnog otpora.
3. Kolektivno Katerza: U vremenu kada su emocije bile na rubu, a traume svježe, Robijeva kolumna je pružala oblik kolektivne katarze. Ljudi su se mogli smijati apsurdu, prepoznajući da nisu sami u svom osjećaju da je društvo skrenulo s puta. Smijeh je bio čin preživljavanja i otpora.
4. Kontinuitet Kritike: Iako je Feral Tribune prestao sa radom, Robi K. nastavlja da se pojavljuje, prilagođavajući se novim temama – od EU integracija i globalne ekonomske krize do fenomena društvenih mreža. Njegova dječija optika ostala je dosljedna: kritikovati ono što se kosi sa univerzalnim načelima pravde i razuma.

Zaključak

“Bilježnica Robija K.” je mnogo više od zbirke smiješnih priča. To je satirični remek-djelo koje koristi naivnost djeteta da bi raskrinkalo sofisticiranu korupciju i brutalnost. Robi K. je simbol trajne borbe za moral i istinu u društvu koje je odlučilo da mu okrene leđa. Njegova “bilježnica” je neophodno štivo za svakoga ko želi razumjeti ne samo historiju Hrvatske i Balkana, već i univerzalni mehanizam kako ideologija i novac nagrizaju ljudsku prirodu. Iako su teme teške, način na koji su obrađene čini da “Bilježnica” ostaje ne samo moralni kompas, već i trajni spomenik novinarskoj hrabrosti.