Heretici fudbala: Tražimo poštenje, ne reklamu

Od Newcastlea do Rijada, fudbal je postao najskuplja perionica biografija na svijetu. Novi modeli “dresa za ispiranje grijeha” prodaju se brže od sezonskih karata. Klubovi, nekada utočišta navijačke strasti i radničke solidarnosti, sada su laboratorije za ispitivanje koliko novca treba da se šutnja pretvori u naviku, a aplauz u obavezu.

Jer ovo više nije tržište transfera. Ovo je pijaca moći. Kad Saudijski fond kupi klub, to nije ulaganje – to je kolonizacija. Kad PSG dovede zvijezdu, to nije samo sportski potez – to je diplomatska nota u obliku gola. Svaki šut prema mreži postaje signal svijetu: zaboravite Jemen, zaboravite disidente, pogledajte asistenciju.

“Ko vodi igru?” postaje pitanje bez odgovora. Trener? Predsjednik kluba? Ne – igru vodi ministar energetike ili princ u sjeni, onaj kojem trofeji znače više od nafte. Jer nafta ističe, a fudbalski snovi ne prestaju da gore.

Navijači, od Londona do Beča, od Dortmunda do Pariza, postaju saučesnici – ne zato što žele, nego zato što im niko nije ostavio izbor. Oni slave rezultat, jer je lakše živjeti sa 3:0 nego sa pitanjem: “Koliko košta moja savjest?”.

Sportswashing 2.0 je brutalniji od prvog izdanja. Više se ne radi o tome da šejk kupi klub i pokaže da voli fudbal. Radi se o tome da se čitav svijet ubijedi da voli i njega. Da aplaudira uz pjesmu himne, da zaboravi uz bakljadu, da se pokloni uz podignuti pehar.

A Evropa? Evropa se prodaje. UEFA se pravi slijepa. FIFA ionako odavno ne vidi. Klubovi gutaju injekcije kapitala kao narkoman posljednji fiks. I niko više ne pita šta će biti kad droga prestane djelovati.

Ako je fudbal religija, onda je sportswashing njen novi inkvizitor. A svako ko se usudi da pita o porijeklu novca – proglašen je heretikom. Ali upravo ta pitanja drže igru živom. Ne tražimo savršenstvo. Tražimo poštenje. Pravila koja vrijede i kad reflektori odu u mrak, a kamera se ugasi.

Jer fudbal nije samo igra. On je priča o ljudima, o ulicama, o zajednicama. Ako tu priču zamijenimo PR kampanjama i diplomatskim bilješkama, onda više ne gledamo fudbal. Gledamo reklamu. I to lošu.

Author