Dva jezika, jedna zemlja. Jedni govore hladnom matematikom: konstante, koalicije, permutacije. Drugi viču sa crte: dođi, pa reci pred svjetlima. Dan kasnije, umjesto brojeva i argumenata, statusi, etikete, ratne biografije i povrijeđene sujete. Od politike smo opet dobili sapunicu. Trezor i crta.

Od matematike do sapunice

Iako se obje strane pozivaju na logiku, svaka je u potpunosti ignoriše. SDA i HDZ se postavljaju kao “konstante sistema”, kao da je ideja o “SNSD-u bez Dodika” samo prolazni hir, servira se kao normalizacija bez glave. Formulacija lijepo zvuči. Proces traje godinama. Strukture liče na svoje vrhove. Ako je to “normalna stranka”, pokažite plan tranzicije, ne samo šifru za većinu. Istovremeno, “crta” gubi smisao čim se duel uslovi kandidaturom ili prebaci u prepisku.

Fokus s politike na personalizaciju

Sadržaj je potisnut u drugi plan. Predsjednik SDA Bakir Izetbegović odbija duel jedan-na-jedan, uslovljavajući ga kandidaturom za Predsjedništvo, te iznosi listu “isporuka” Trojke SNSD-u i HDZ-u. Lider Naroda i pravde Elmedin Konaković uzvraća kontranarativom, optužujući SDA za “trovanje” koalicije i skrećući priču na ratne biografije i moralne kartone. Sada reciklirana sapunica, a nekad su bili kao nokat i meso, kad je nokat pukao, a svađaju se ko je kriv za infekciju.

Kao što je naš nobelovac Ivo Andrić mudro primijetio: “Sve što je čovjek u stanju da zamisli, može i da učini – ali obično to ne učini” – pa evo nas, zamišljamo stabilnost i razgovore, ali radije pratimo društvene mreže.

Rezultat je predvidiv: umjesto da govore o mjerljivim učincima i rješavanju problema, tema bježi na lične uvrede. Nejasno je kako bi promjena fokusa na jednu ličnost mogla razriješiti čvor koji je vezan oko budžeta, pravosuđa, energetike, Izbornog zakona i bezbjednosnog sektora. Ovo nije rasplet, već bijeg od odgovornosti.

Šta vrijedi mjeriti?

Ako već pričamo o predajama i izdajama, vrijedilo bi javno staviti na sto mjerljivo: Ko je gdje imenovan? Koje su tačne nadležnosti i budžetske stavke? Šta je usporeno, a šta ubrzano i čijom intervencijom?

Pravi duel nisu statusi i storiji, nego emisije po temama: sigurnost, ekonomija, pravosuđe, ustavni inženjering. Dokumenti na stolu. Sat tik-tak. Bez šaptača.

Između redova

Ping-pong je zabavan, ali ne rješava ništa osim broja lajkova. Spustite virtuelne sjekire, otvorite trezor, stanite na crtu, izvadite papire i prestanite s tipkanjem – vrijeme je za rad, ne za sapunicu.

Kad stignu spiskovi s potpisima, budžetski detalji s datumima i emisije s tajmerom koji ne trpi izgovore, tek ćemo vidjeti ko je junak, a ko samo glumac s lošim tekstom. Dok to ne dođe, ova drama može ići u arhivu – jer ping-pong neće platiti račune, a publika zaslužuje bolju predstavu!