Hronika budnih
Dim se lijepi za riječi, pa i najtačnije zvuče kao preuveličane. Ali istina ne bira ambijent – bira trenutak. Kafana je mirisala na vlagu i zadimljene zavjese, one što nikad ne vide sunce, ali znaju svaku pjesmu. Stari ventilator na plafonu se okretao kao da broji tuđe dugove, a stolovi su bili pokriveni plastificiranim muškim […]
Bila je to jedna od onih kišnih večeri u Londonu, kad se ulica Lamb’s Conduit presvuče u mokri odraz neonskih svjetala. Vrijeme: mogla je biti srijeda. Mogla je biti smrt. Unutra, u The Lamb Pubu, zidovi su mirisali na vlažne rečenice i neshvaćene žene. Sjedila sam sama za stolom u uglu, kraj renesansnog prozora, s […]
Jesen se uvukla u grad tiho, kao mamurluk u nedjeljno jutro. Nebo je bilo nisko, zbijeno nad krovovima, a vjetar je nosio miris mokrog lišća i izgubljenih planova. Unutra, stari radijator pucketa kao da se i sam bori da preživi sezonu, a stolnjaci su natopljeni mirisom kafe, gorčinom vina i rečenicama koje niko više ne […]
Jesen u Zürichu. Gusta magla se spustila na jezero, a ja sam sjedila okružena mirisom kafe i starog drveta jedne zabačene kafane – Café Schweizerhof, nedaleko od Grossmünstera. Satovi su u njoj otkucavali ritam nekog davnog, zaboravljenog vremena, gdje se činilo da je svaki minut širi, dublji i ispunjeniji nego vani, a ja sam, umjesto […]
Beograd je te večeri disao vrelim, zagušljivim vazduhom, noseći miris užarenog asfalta i poljskog cvijeća. Knez Mihailova je utihnula kao da se umorila od dnevne vreve. Tražila sam utočište, neko mjesto gdje vrijeme usporava, gdje dim cigarete ima okus uspomena. I pronašla sam ga, u uskoj, slabo osvijetljenoj uličici na Dorćolu, u kafani bez nekog […]
(Kafanska halucinacija zabilježena između dvije meze i jedne presude Ustavnog suda) Negdje duboko u Republici Srpskoj, u kafani bez naziva ali s portretom Tesle iznad šanka, sjedi čovjek s brkovima i gleda u televizor koji ne radi. Zovu ga Mile Profesor, iako nikad nije bio profesor. Kaže da je studirao filozofiju dok se fakultet još […]
Mostarska kafana Kod zvona, obično utočište tišine i jutarnje kafe, danas je bila poprište “istorijskog sastanka”. Nije Bruxelles, nije Vijeće ministara, ovo je bio izbor novog Premijera, u najprijatnijem ambijentu, tik uz šank. Predsjednik prve koalicione partije, onaj s izjavama za društvene mreže, sjedio je za centralnim stolom. Preko puta – tihi vođa druge partije, […]
U uglu zadimljene kafane Zaborav s ledom sjedio je dedo Ifet. Imao je 94 godine i jednu bocu, pljosku iz 1944, koju nikada nije otvorio. Nije zato što nije imao s kim, nego zato što je znao: ako je otvori, neće više biti ništa da ga drži u sadašnjosti. Pljoska je stajala na stolu kao […]
Sjedim tako, ponedjeljak je jutro, a ja se borim s postvikend inercijom i prvom kafom. Oči mi lutaju po kafani, tražeći poznato, a uši, kao radari za ljudske drame, hvataju razgovor sa stola pored. Dva lika, jedan s bradom koja bi mogla da krije porodično stablo, drugi s frizurom što vrišti “nekad bio roker”, a […]
Bila je duboka noć, tiha i opora, baš onakva kakve Sarajevo zna iskovati nakon posebno teških vijesti. Mjesec se krio iza opustjelih brda, a u vazduhu je lebdio miris spaljenih nada. Nisam znala zašto, ali noge su me same ponijele ka Spomen-parku Vraca. Mjestu gdje se prošlost prepliće s bolnom sadašnjošću, gdje su imena uklesana […]