U dubinama književnog svijeta, gdje se riječi pretvaraju u ogledala duše i gdje se granice između stvarnosti i fikcije razmazuju poput ulja na platnu, Vladimir Sorokin stoji kao jedan od najprovokativnijih i najintrigantnijih glasova savremenog ruskog pisanja. Njegova djela, prepuna oštre satire, nadrealnih slika i neposrednog suočavanja s političkim i društvenim apsurdom, privukla su pažnju čitalaca i kritičara širom svijeta.
U novom razgovoru, objavljenom u prestižnom Paris Reviewu, Sorokin otkriva slojeve svoje kreativne filozofije, vodeći nas kroz labirint koji naziva “crijeva ruske brontosaur-krave” – metaforu koja spaja težinu povijesti s apsurdnošću postmoderne egzistencije. Ovaj tekst, prilagođen iz uvoda za njegovu nadolazeću zbirku priča “The Sugar Kremlin”, nudi ne samo uvid u um jednog od najhrabrijih pisaca našeg doba već i refleksiju o sudbini Rusije kroz prizmu njegovog jedinstvenog stila.
Kontrast sa Sorokinovim životnim putovanjem
Razgovor započinje ličnim priznanjem autora ovog članka Joshue Cohena, dobitnika Pulitzerove nagrade za roman “The Netanyahus”. Cohen iskreno priznaje kako su njegovi problemi započeli još u djetinjstvu, kada nije uspio savladati ruski jezik – handicap koji ga, uprkos tome, nije spriječio da se upusti u analizu Sorokinovog rada. Ova iskrenost postavlja ton za duboko lični, ali i intelektualno bogat dijaloški ples između pisca i prevodioca, koji se bavi ne samo Sorokinovim djelima već i širim kontekstom života pod pritiskom cenzure i egzila. Cohen reflektira nad vlastitim iskustvom, ističući kako nikada nije živio u zemlji koja ga progonila, niti je morao napustiti domovinu svog jezika, čime naglašava kontrast sa Sorokinovim životnim putovanjem.
Sorokin, poznat po svojoj nepokolebljivoj hrabrosti u suočavanju s ruskim autoritetima, otvara vrata u svoje kreativno svetište, gdje se miješaju elementi ruske metafizike s brutalnom realnošću. Njegova metafora “ruske brontosaur-krave” nije samo poetski izraz već i komentar na ogromnu, tromu masu ruske državnosti, koja se, prema njegovim riječima, sastoji od slojeva istorijskih trauma i nepredvidivih obrta.
“Ako želite govoriti o crijevima ruske brontosaur-krave, onda je to čista ruska metafizika”, kaže Sorokin, aludirajući na to kako se ruski identitet oblikuje kroz sukobe – od poraza u ratu protiv Japana do raspada SSSR-a nakon rata u Afganistanu. Ova uporedba otvara prostor za špekulacije o budućnosti, koju Sorokin ostavlja otvorenom za fantaziju, sugerišući da je predvidjeti sudbinu Rusije danas jednako nemoguće koliko i razumjeti njenu prošlost.
Više od običnog intervjua
U ovom proširenom kontekstu, razgovor postaje više od običnog intervjua – pretvara se u filozofski esej koji istražuje granice umjetnosti pod pritiskom. Sorokinova iskustva s cenzurom, egzilom i otporom prema vlastima dodaju dimenziju otpora koja odjekuje kroz svaku stranicu njegovih djela. Cohen, s druge strane, koristi ovu priliku da istraži vlastite granice kao kritičara, priznavajući kako prevodilački proces i kulturna distanca oblikuju percepciju Sorokinovog rada. Zajedno, njihova razmjena ideja stvara most između Zapada i Istoka, između ličnog i univerzalnog, između prošlosti i neizvjesne budućnosti.
Ovaj tekst obećava da će nastaviti Sorokinovu tradiciju izazivanja i inspiracije. Njegova sposobnost da pronađe poeziju u haosu i smisao u apsurdu čini ga jednim od ključnih glasova koji oblikuju savremenu književnost. Kroz ovaj razgovor, čitaoci dobijaju ne samo uvid u um pisca već i poziv da razmisle o vlastitim “crijevima” – onim unutarnjim prostorima gdje se rođaju otpor i stvaralaštvo.
Izvor: Ovaj članak je prilagođen iz uvoda za knjigu “The Sugar Kremlin” Vladimira Sorokina. Razgovor je prvobitno objavljen u Paris Reviewu pod naslovom “The Guts of the Russian Brontosaurus-Cow: A Conversation with Vladimir Sorokin”, 21. jula 2025.. Max Lawton preveo je Sorokinove odgovore, a tekst je adaptirao Joshua Cohen, dobitnik Pulitzerove nagrade za roman “The Netanyahus”.