Vijest iz 1961. godine, na današnji dan, o otkrivanju natpisa s imenom Pontija Pilata u Cezariji, što je prvi put donijelo fizički dokaz o njegovom postojanju, predstavlja klasičan primjer kako materijalni artefakti mogu potvrditi historijske narative stare milenijumima. Međutim, ovo nas navodi na dublje promišljanje: dok s oduševljenjem prihvatamo dokaze iz daleke prošlosti, zašto smo često skloni ignorisati ili relativizovati očigledne istine i činjenice koje nas okružuju u sadašnjosti, pogotovo u političkom kontekstu Bosne i Hercegovine?

Potraga za dokazima: Istorija vs. realnost

Pronalazak Pilatovog natpisa bio je značajan jer je pružio konkretan arheološki dokaz za figuru koja je dotad postojala uglavnom u pisanim izvorima, često sa prizvukom legende. To je potvrda da se historija može “opipati”, da su događaji stvarni, a ne samo priče. Takva otkrića jačaju povjerenje u istorijsku nauku i našu sposobnost da rekonstruišemo prošlost.

Međutim, dok se naučni svijet i javnost raduju ovakvim potvrdama, politička i društvena scena u Bosni i Hercegovini često djeluje po potpuno drugačijim principima. Ovdje se “dokazi” nerijetko ignorišu, preformulišu ili demantuju, čak i kada su vidljivi golim okom i direktno utiču na život građana.

Apsurd svakodnevnih “nedokaza” u BiH

Ekonomski pokazatelji i životni standard: Iako statistički podaci o inflaciji, masovnom odlasku stanovništva ili niskim platama jasno ukazuju na tešku socioekonomsku situaciju, političke elite često prezentuju ružičastu sliku “napretka” ili krive vanjske faktore. Dokazi o praznim školama i sve praznijim gradovima su svuda oko nas, ali se oni nerijetko negiraju ili pripisuju nekim drugim, globalnim trendovima, umjesto sistemskim problemima.

Reforme i EU put: “Dokazi” o zastoju na evropskom putu su neispunjeni uvjeti, blokirani zakoni i kritički izvještaji Evropske komisije. Ipak, političari redovno izlaze s optimističnim izjavama o “historijskim iskoracima” ili “ključnim pregovorima”, ignorišući suštinski nedostatak konkretnih rezultata. “Dokaz” da reforma postoji je često samo Powerpoint prezentacija ili saopštenje za javnost, a ne promjena na terenu.

Korupcija i pravna država: Uprkos brojnim istragama, optužnicama i aferama, stvarni “dokazi” o borbi protiv korupcije su rijetki. Sistemski problem se rijetko rješava, a povjerenje u pravosuđe je na izuzetno niskom nivou. Čak i kada se “dokazi” iznesu pred javnost, često se političkim manevrima ili proceduralnim preprekama sprečava pravda.

Odlazak mladih: Masovni odlasci mladih i obrazovanih ljudi su najvidljiviji “dokaz” disfunkcionalnosti sistema. Ispražnjene ulice, zatvorene radnje i porodične priče o odlasku su opipljiviji od bilo kojeg Pilatovog natpisa, ali se često tretiraju kao neizbježna pojava, a ne kao alarm za hitnu akciju.

Zašto ignorišemo “žive” dokaze?

Za razliku od arheoloških otkrića koja ne nose direktne političke posljedice u sadašnjosti, priznavanje “dokaza” o problemima u BiH zahtijeva preuzimanje odgovornosti, odustajanje od uskih interesa i provođenje bolnih, ali neophodnih reformi. Lakše je slaviti historijske figure iz davnina, nego se suočiti s “Pilatima” današnjice koji svojim potezima utječu na živote miliona.

U konačnici, otkriće Pilatovog natpisa uči nas o važnosti dokaza u razumijevanju stvarnosti. Međutim, dok s ponosom prepoznajemo istorijske fakte, ostaje pitanje: kada ćemo istu ozbiljnost i spremnost za prihvatanje dokaza primijeniti na vlastitu, svakodnevnu političku i društvenu realnost u Bosni i Hercegovini? Hoćemo li čekati još 2.000 godina da nam se “otkrije” da je država funkcionisala samo kao privid?