Danas je Bosna ostala tiša. Otišao je Josip Pejaković, glumac, ali mnogo više od toga – otišao je glas. Glas koji se nije bojao izgovoriti ono što smo mi mislili, ali nismo smjeli. Glas koji je govorio za običnog čovjeka, glas koji je znao opsuti, ali i zaplakati. U zemlji gdje se ni tuga više ne smije glasno reći, izgubili smo onoga koji je imao hrabrosti.
Bosna nije kamen, Bosna je insan
Josip je znao. Znao je da Bosna nije samo zemlja, himna, kamen. Bosna je ono kad se pogledi razumiju u tramvaju, kad baka u redu za lijekove kaže: “Nek’ ti dragi Bog pomogne, dijete”. Bosna je kad te zovu komšijom, iako ne znaju ko si. Bosna je kad grijeh mjeriš po tome jesi li insan, a ne po vjeri. On je živio tu Bosnu i osjećao njenu bol a da nije štedio riječi – ni sebe, ni druge. Govorio je iz ožiljaka, iz one tame koja ostaje kad vidiš previše. A opet, umio je i nasmijati – onako kako to samo ranjeni znaju, s gorčinom, ali do suza.
“On meni nema Bosne” – rečenica koja odzvanja prazninom
“On meni nema Bosne”, govorio je. A sada nema ni njega – jedinog koji je tu rečenicu mogao izgovoriti a da se u njoj istovremeno osjeti i gnjev, i ljubav, i stid i nada. Nije bio savršen, niti je to želio. Bio je iz naroda, s narodom, protiv sistema, protiv laži, protiv zaborava. Bio je svjedok vremena u kojem je ljudskost postala sumnjiva, a istina – nepristojna.
Danas je ostala tišina, ne ona koja donosi mir, već ona koja odzvanja prazninom. Jer nema više tog glasa da nas podsjeti na to da smo vrijedili više, da nismo smjeli pristati na ovo malo što imamo. Da smo, negdje putem, izgubili dušu.
Josip Pejaković nije bio samo glumac. Bio je opomena. Ogledalo. Savjest. I sada kada je otišao, pitanje nije samo ko će pričati nego hoće li iko više znati šta treba reći. Otišao je čovjek koji je imao glas. A mi? Mi još imamo Bosnu, ali sve manje onih koji je umiju voljeti naglas.
Ovaj tekst je duboko emotivan i relevantan, jer ne samo da obavještava o odlasku poznate ličnosti već i reflektuje na širi društveni kontekst, identitet i vrijednosti. To je priča koja nadilazi puku vijest.
