Predsjednik Naroda i pravde Elmedin Konaković uradio je nešto što se u bh. politici smatra naučnom fantastikom – priznao je grešku. Trojka je, kaže, pogriješila kada je ukinula finansiranje domaće kinematografije preko BH Telecoma.

Na prvu zvuči hrabro, ali zapravo je samo trailer za film koji već znamo napamet: političari donesu lošu odluku, publika negoduje, oni obećaju nastavak – i tako u beskraj.

Da apsurd bude veći, Konaković priznaje da je SDA bila “bolja”. SDA! Stranka koja je decenijama režirala političke horore i komedije zabune. Njihova podrška filmu nije bila čin prosvjetljenja nego sporedna scena u kojoj su glumili “pokrovitelje kulture”, dok su iza kulisa gulili budžet. Ali čak i takvi, u pola mraka, uspjeli su pogoditi da je film jedina stvar koja BiH može upisati na svjetsku mapu.

Trojka je, pak, odlučila da “racionalizuje troškove”. U prevodu: kultura je nepotreban luksuz, uhljebi su neophodna potreba. Tako je najprofitabilnija industrija imidža države proglašena suvišnom. Rezultat: filmovi koji nastaju s budžetom manjim od troškova točenja goriva za jedan službeni Audi donose više međunarodnog ugleda nego sve ambasade zajedno.

I dok Konaković sad poručuje da “ima dovoljno vremena da isprave grešku”, jasno je da vrijeme u BiH uvijek radi za političare. Ima ga za presice, fotkanje na crvenom tepihu i beskrajne pregovore. Za kulturu ga, gle čuda, nikad nema.

Mudrolija je jednostavna: SDA i Trojka su dva nastavka iste loše franšize. U prvom dijelu dinosaurusi su gutali sve pred sobom, u drugom “moderni” superjunaci spašavaju budžet tako što ga potroše na sebe. Publika je ista, ulaznice su skupe, a kraj filma nikako da dođe. Kod nas karta uvijek ide na račun naroda, a scenarij se piše u partijskim centralama.

IMDB ocjena: -2/10 (negativne zvijezdice, jer pozitivne više niko ne daje).

Upozorenje: Tekst koji ste upravo pročitali sadrži visok nivo ironije i satire. Čitanje na vlastitu odgovornost.