Dobro očuvan ljudski skelet koji su naučnici nedavno iskopali u Vijetnamu datira od prije oko 12.000 godina u ledeno doba i sadrži najstariju ljudsku mitohondrijsku DNK pronađenu u regiji. Pripadao je čovjeku koji je umro kada je imao oko 35 godina nakon što ga je u vrat probio projektil s vrhom napravljenim od kvarca koji je pokazivao znakove ljudske izrade.
Ali čovjek nije umro odmah; analiza njegove oštećene vratne rebrene kosti otkrila je znakove rasta tkiva i infekcije koja je vjerovatno uzrokovala njegovu smrt, izvijestili su naučnici u utorak u časopisu Proceedings of the Royal Society B: Biological Sciences. Čovjek je možda živio mjesecima nakon što je ranjen sve dok nije umro i bio sahranjen u pećinskom mjestu nazvanom Thung Binh 1 u onome što je sada Tràng An Landscape Complex, UNESCO-voj svjetskoj baštini.
Okolnosti čovjekove traumatične povrede nisu poznate, ali ovaj slučaj može biti najraniji dokaz sukoba između lovaca-sakupljača u kontinentalnoj jugoistočnoj Aziji, prema studiji. Njegova rana i njegov opstanak neko vrijeme nakon toga nude rijedak uvid u živote ljudi u ovoj regiji tokom posljednjih dana pleistocenske ere prije oko 2,6 miliona do 11.700 godina.
“Ljudski skeletni materijal iz kasnog pleistocena jugoistočne Azije relativno je rijedak”, rekao je Hugo Reyes-Centeno, asistent profesora antropologije na Univerzitetu u Kentuckyju i saradnik na Švedskom kolegijumu za napredne studije, u e-mailu. On nije bio uključen u novo istraživanje.
“Imamo obilne dokaze o međuljudskom nasilju u holocenu, posebno kada populacije usvajaju ekonomije proizvodnje hrane i društva postaju stratificiranija, ali manje primjera iz pleistocena populacija koje su navodno prakticirale ekonomiju lova”, dodao je. “Ova studija dodaje tim rijetkim primjerima.”
‘Veliko iznenađenje’
Istraživači su pronašli skelet, koji su nazvali “TBH1”, u decembru 2017. Lobanja je bila razbijena i spljoštena, ali većina komada je izgleda bila prisutna – uključujući sve čovjekove zube. Karlica i pršljenovi također su bili fragmentirani. Oporavak TBH1-ovih koštanih dijelova, koji je proveo međunarodni tim saradnika, nastavljen je tokom 2018. zbog ekstremne fragmentacije ostataka i manje nego idealnih uslova u pećini, rekao je glavni autor studije Chris Stimpson, istraživač i počasni saradnik u Muzeju prirodne historije Univerziteta u Oxfordu u Velikoj Britaniji.
“To je u suptropima, tako da ima puno vode, puno taloženja kalcijevog karbonata”, rekao je Stimpson za CNN. “To čini sediment vrlo, vrlo ljepljivim.”
Članovi tima uklonili su lobanju i skeletne dijelove u velikim blokovima sedimenta kako bi ih spriječili da se dalje oštećuju, a zatim su proveli mjesece sastavljajući ih u laboratoriji. Nije bilo dovoljno kolagena u kostima da se odredi koliko su stare, ali radiokarbonsko datiranje uzoraka uglja u blizini sahrane sugerisalo je da je skelet star 12.000 do 12.500 godina.
Analiza skeleta otkrila je manju povredu skočnog zgloba, ali čovjekovo opće zdravlje bilo je dobro prije traume koja je uzrokovala njegovu smrt. Pregled mitohondrijske DNK potvrdio je da je pojedinac bio muškog spola i sugerisao majčinsku liniju povezanu s lokalnim lovcima-sakupljačima, potomcima ljudi koji su bili među najranijima koji su migrirali u regiju.
Budući da je malo dobro očuvanih ljudskih skeletnih ostataka iz ovog perioda otkriveno u jugoistočnoj Aziji, ovo gotovo potpuno otkriće s očuvanom DNK već je bilo značajno. Otkrivanje traumatičnog oštećenja čovjekove vratne rebrene kosti – dodatne kosti u vratu koja se rijetko pojavljuje kod ljudi – “bilo je veliko iznenađenje”, rekao je Stimpson.
Još jedno iznenađenje čekalo je naučnike. U blizini povrijeđene vratne rebrene kosti bio je fragment neprozirnog kvarca dugačak 0,7 inča (18,28 milimetara) i težak oko 0,014 unce (0,4 grama). Imao je tragove rezbarenja koji se obično vide na kamenom oruđu iz tog perioda. Ali u pećini nije bilo drugog kvarcnog oruđa, što je činilo vrh projektila potencijalno “egzotičnom tehnologijom” koja je nastala drugdje, prema studiji.
“S obzirom na razliku u alatu koji je uzrokovao povredu u odnosu na alate pronađene na mjestu, studija otvara intrigantnu mogućnost nasilja između članova različitih populacija”, rekao je Reyes-Centeno. “Ali daljnji arheološki rad na mjestu i u regiji je neophodan da bi se u potpunosti rekonstruisale okolnosti smrti pojedinca.”
Na temelju oblika fragmenta kvarca, naučnici su ga interpretirali kao vrh projektila koji je probio čovjekov vrat s desne strane i slomio njegovu vratnu rebrnu kost, što je na kraju dovelo do fatalne infekcije. Položaj, veličina i vrsta povrede nagovijestili su mali, ali brz objekt; veći objekt bi uzrokovao ozbiljnije oštećenje, a smrt bi vjerovatno bila trenutna, izvijestili su autori studije.
Iako je moguće da slomljena kost predstavlja nasilni susret s pojedincem koji nije bio lokalni, naučnici mogu samo nagađati o okolnostima koje su uzrokovale čovjekovu povredu i kakve su bile posljednje sedmice njegovog života. Arheološki zapisi iz ovog vremena i mjesta čuvaju malo o tome kako su lovci-sakupljači međusobno komunicirali, ali čovjekov opstanak nakon povrede i njegova naknadna sahrana sugeriraju da možda nije patio i umro sam, rekao je Stimpson.
“To je spekulativno”, dodao je, “ali činjenica da je uspio izdržati nekoliko mjeseci, i činjenica da je bio sahranjen na način i na mjestu na kojem je bio, možete zaključiti da su postojali ljudi koji su se brinuli za njega – u životu i u smrti.”