U kontekstu globalne ekonomske nestabilnosti, Bosna i Hercegovina (BiH) pokazuje određene znakove oporavka kroz svoje ključne makroekonomske indikatore, prema posljednjim podacima Agencije za statistiku BiH za 2024. godinu.
Međutim, ova analiza otkriva složenu sliku u kojoj nominalni porasti maskiraju duboke strukturalne asimetrije, gdje se fiskalna politika i dalje oslanja na egzogeni kapital, a endogena produktivnost ostaje ograničena. Blaga ironija leži u tome što, uprkos optimističnim indeksima, BiH ostaje zarobljena u paradigmi “čekanja na čudo” – gdje se ekonomski rast mjeri više kroz vanjske injekcije, nego kroz domaću inovaciju.
Investicije u stalna sredstva: Nominalni rast i sektorska koncentracija
Vrijednost ukupnih investicija u stalna sredstva pravnih osoba u BiH u 2024. godini dosegnula je 8,94 milijarde KM, što predstavlja porast od 8,37% u odnosu na 2023. godinu (8,25 milijardi KM). Posebno je naglašen rast investicija u nova stalna sredstva od 10,25%, sa 7,51 milijarde KM u 2023. na 8,28 milijardi KM u 2024. Ovi pokazatelji ukazuju na blagi oporavak kapitalne formacije, koji se može pripisati postpandemijskim stimulansima i povećanom interesu za regionalnu stabilnost.
Sektorska raspodjela otkriva zanimljive disparitete: prerađivačka industrija dominira s 16,72% ukupnih investicija, slijedi trgovina na veliko i malo (14,38%), javna uprava i odbrana (13,37), te transport i skladištenje (10,74%). Ova koncentracija sugerira da se kapital usmjerava prema sektorima s visokim multiplikativnim efektima, poput infrastrukture i proizvodnje, što je u skladu s konceptom Keynesovog multiplikatora investicija. Međutim, ironija leži u tome što javna uprava, često optuživana za birokratsku inerciju, apsorbira značajan dio kapitala – kao da se investira u “čekanje na bolje dane” umjesto u stvarnu produktivnost. U poređenju s EU prosjekom, gdje investicije u R&D čine preko 2% BDP-a, BiH ostaje na periferiji inovacijskog ciklusa, s fokusom na tradicionalne sektore koji osiguravaju kratkoročnu stabilnost, ali ne i dugoročni rast.
Robna razmjena: Rast uvoza i deficita kao znak asimetrične integracije
Robna razmjena BiH u periodu januar – juli 2025. pokazuje izvoz od 9,9 milijardi KM (porast od 5,7% u odnosu na 2024.), dok je uvoz dosegao 17,35 milijardi KM (porast od 4,4%). Trgovinski deficit iznosi 7,45 milijardi KM, s pokrivenošću uvoza izvozom od samo 57%. Ovi podaci ukazuju na klasičan slučaj asimetrične trgovinske integracije, gdje BiH, kao mala otvorena ekonomija, više koristi od uvoza (energija, mašine), nego od izvoza (drvo, metali).
U kontekstu CEFTA i EU, izvoz u EU raste za 5% (7,3 milijarde KM), ali uvoz za 1,8% (10,12 milijardi KM), s pokrivenošću od 72,2%. Slično, u CEFTA regiji porast izvoza od 12,6% (1,68 milijardi KM) premašuje uvoz od 11,3% (2,12 milijardi KM), s pokrivenošću od 79,2%. Ova dinamika sugerira na to da BiH poboljšava konkurentnost u regionalnim lancima vrijednosti, ali ostaje ovisna o uvozu iz Njemačke, Italije i Kine. Dok EU plješće “napretku”, BiH ostaje u poziciji “neto uvoznika” – kao da smo specijalizovani za uvoz problema, a izvozimo samo obećanja.
Strukturni izazovi iza nominalnih uspjeha
Ovi pokazatelji, iako ukazuju na blagi oporavak, naglašavaju potrebu za strukturnim reformama – od poboljšanja fiskalne discipline do diversifikacije izvoza kroz inovacije i R&D. Bez toga, BiH rizikuje da ostane zarobljena u ciklusu “čekanja na bolje dane”, gdje nominalni rast služi samo kao fasada za duboke asimetrije. Kao što kaže stara ekonomska mudrost: “Rast bez dubine je samo iluzija”.
