Miris kafe, dim cigareta i šum razgovora stapaju se u prepoznatljiv mostarski ambijent. Aleksa sjedi za stolom, zamišljen, ali blagi osmijeh mu ne silazi s lica. Ipak, u svakoj njegovoj riječi osjeti se težina minulih godina.   “Mostar”, počinje tiho, “morao je da bude više od mosta. Ali, valjda smo svi mi pomalo krivi, a… Continue reading →