Kad ne bude mene… kad me skriju paprati, travke i šaš 18. juni nije dan kad je Pjevač otišao, već dan kad je zauvijek ostao. U jednoj sarajevskoj kafani bez sata, gdje pepeo pada sporije, a rakija ne hladi već grije uspomene, večeras se pojavio on. Dačo. S frizurom koja je uvijek izgledala kao da… Continue reading →