Sjedim tako, ponedjeljak je jutro, a ja se borim s postvikend inercijom i prvom kafom. Oči mi lutaju po kafani, tražeći poznato, a uši, kao radari za ljudske drame, hvataju razgovor sa stola pored. Dva lika, jedan s bradom koja bi mogla da krije porodično stablo, drugi s frizurom što vrišti “nekad bio roker”, a… Continue reading →