Beograd je te večeri disao vrelim, zagušljivim vazduhom, noseći miris užarenog asfalta i poljskog cvijeća. Knez Mihailova je utihnula kao da se umorila od dnevne vreve. Tražila sam utočište, neko mjesto gdje vrijeme usporava, gdje dim cigarete ima okus uspomena. I pronašla sam ga, u uskoj, slabo osvijetljenoj uličici na Dorćolu, u kafani bez nekog… Continue reading →