Evo nas, u još jednoj epskoj partiji između politike i fudbala, gdje je sve moguće, a nikad ništa jasno.

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik odlučio je (čim je sutknja Sena Uzunović udarila čekićem o sto i rekla: “Kriv je”) pozvati Srbe da napuste institucije BiH. I, naravno, kako bi to samo mogao napraviti s toliko političkog naboja, poziva na neki moderni „poziv na otpor“, sve zvuči tako borbeno, čak i junački. S druge strane, muslimani zajedno sa strancima dali su mu čak i prvostepenu presudu.

A sad, gdje ćeš, heeej, Dodika osuditi? Pa, evo ga, on je, valjda, sam zakon, kao neka neosvojiva tvrđava koja stoji na vrhu, nepokolebljiva.

Pa, kada se pomene sud, to više zvuči kao neka farsa, jer kako bi to, zapravo, izgledalo? Da osudiš Dodika? Ma, jok, čovjek je zakon sam za sebe. On je, valjda, tu da upravlja stvarima kako mu paše, bez ikakvih prepreka. Jer, što bi neko rekao, šta je BiH bez njega, i to sve dok sestrić još drži noge u fudbalskim institucijama. Možda bi, ipak, bilo najbolje da se svi, osim sestrića, povuku iz institucija.

Zašto? Zato što sestrić (Vico Zeljković, op. a), dragi naši, ima posebno mjesto u ovom izuzetno “poštenom” sistemu. Ne samo da sjedi na najvišoj fudbalskoj funkciji u zemlji, nego i u obnovljenoj fotelju za još jedan mandat. Naravno, to nije nikakav problem, jer, kako bi rekao Dodik: “Neka svi napuste institucije, osim mog sestrića, jer on je pravi stručnjak u ovoj igri!” Logično, zar ne?

I tako, svi ti pozivi na napuštanje institucija BiH padaju u vodu, jer šta bi to bila država bez Dodika i njegovog sestrića? Fudbal u BiH bez sestrića? Pa to bi bilo kao da ubacite loptu u praznu mrežu – svi bi znali da ništa ne stoji iza toga, ali bi i dalje svi pretvarali da je to prava stvar.

I dok se svi mi pitamo hoće li Dodik probati zatvorsku supicu, on i dalje ostaje na visokom tronu, kao predsjednik i vrhovni vladar političkog „fudbalskog terena“. A kada sestrić ponovo obnovi svoju fotelju, šta ćemo reći? Možda nešto poput: „Pa to je valjda najbolji potez, stručnjak na svom mjestu!” I svi, naravno, ovako tiho, podržavamo taj „strašni” profesionalizam.

A kada oni koji žele nešto promijeniti odu, Dodik će reći: „Nema problema, BiH je najbolja baš ovakva, dok je moj sestrić na čelu!“, i svi će se složiti – jer, ako sestrić nije stručnjak, ko je onda? Svi na teren – ali samo da lopta ne padne u pogrešne ruke.

Realnost je samo formalnost, pa hajde da igramo u njegovom ritmu – sve dok na sceni ne ostanu samo on, sestrić i fotelja. Ostatak je tek papazjanija.