Uoči obilježavanja 30. godišnjice vojne operacije Oluja, organizacije iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine podsjećaju na to da nijedan rat zaista ne završava dok se njegovi zločini prešućuju, negiraju ili relativiziraju. Rat ne staje onog dana kada oružje utihne, već tek kada istina dobije svoje ime, a svaka žrtva – svoje dostojanstvo.
Dok se javno slave pobjede, a patnje žrtava brišu iz kolektivne memorije, društva ne idu naprijed – već tonu sve dublje u mitove, revizionizam i šutnju koja boli jednako kao i zločin. Šutnju koja se prenosi s generacije na generaciju, kao naslijeđe umjesto pravde.
Centar za žene žrtve rata – ROSA (Zagreb), Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije – UDIK (Sarajevo), Centar za građansku hrabrost (Zagreb), Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću (Zagreb) i Ženska mreža Hrvatske saopštili su da će 4. augusta 2025. godine, tačno u 11 sati na Trgu bana Jelačića u Zagrebu, održati polusatnu antiratnu akciju povodom godišnjice Oluje, uz poruku:
Zločini ne zastarijevaju, a odgovornost ne poznaje vrijeme.
Organizacije izražavaju suosjećanje sa svim žrtvama rata počinjenog u njihovo ime, istovremeno podsjećajući na zločine počinjene tokom i nakon operacije Oluja nad građanima Republike Hrvatske srpske etničke pripadnosti. Naglašavaju da su za te zločine odgovorni pripadnici Hrvatske vojske, policije i civili, a najveći dio tih zločina nikada nije procesuiran.
U saopštenju se potcrtava da je više od 22.000 kuća spaljeno, a oko 200.000 ljudi izbjeglo iz Hrvatske. Prema podacima Documente – Centra za suočavanje s prošlošću, 1.747 žrtava je srpske etničke pripadnosti, a 466 hrvatske. Među Srbima je najviše stradalo civila, dok je među Hrvatima najviše ubijenih vojnika.
Organizacije upozoravaju na to da Republika Hrvatska do danas nije utvrdila sve činjenice o zločinima, niti je pristupila njihovoj sistemskoj obradi. Haška presuda Anti Gotovini i drugima protumačena je isključivo kao oslobađajuća, umjesto da bude temelj za dalje pravno i društveno suočavanje.
Zbog toga pozivaju na sistematsko prikupljanje, provjeru i sistematizaciju podataka – iz vladinih i nevladinih izvora, s ciljem objedinjenja već postojećih rezultata istraživanja i njihove dostupnosti javnosti.
U saopštenju se ističe da su zločini u Oluji odgovornost Republike Hrvatske, a da suočavanje s prošlošću mora počivati na činjenicama o ratnim zločinima i politici etničkog čišćenja.
“Trideset godina nije bilo dovoljno da se društvo istinski suoči sa činjenicama. Naprotiv – zaborav, relativizacija i mitologizacija zločina šire nacionalizam, grade nove mitove i potiru pravdu. Militarizacija društva raste, a javna sredstva, umjesto u boljitak građana, sve se više ulažu u vojne svrhe”, upozorile su organizacije.
Antiratna akcija 4. augusta poziv je ne samo na sjećanje već i na odgovornost, činjenice, i pravdu koja kasni, ali ne smije izostati.
